Prvi dojam iz verbalne perspektive ili kako započeti javni govor

Predavačica: Tena Žganec 

Jeste li ikada željno krenuli gledati film, ali ste zaspali prije nego što se radnja počela „zahuktavati“? Ili, recimo, već nakon prvih nekoliko pročitanih stranica odlučili ste vratiti knjigu natrag u knjižnicu? Jeste li ikada promijenili program već na početku emitiranja neke emisije?

Važnost prvoga dojma ne treba posebno predstavljati – da su prvi kadrovi filma, prve stranice knjige ili prvi dijelovi emisije bili zanimljiviji, vjerojatno bi Vašu pozornost zadržali do kraja. Isto vrijedi i za javni govor. Ako tema govora sama po sebi nije jako zanimljiva, velika je vjerojatnost da će publika misliti: „Pa što?“, „Koga briga?“ – nije realno očekivati da će publika uvijek biti zainteresirana, koncentrirana i motivirana slušati govor. Upravo je zato uloga samoga govornika svoju publiku na početku potaknuti na slušanje. A kako? Evo nekoliko savjeta.

Na samome početku govornik svoju publiku mora pozdraviti i taj pozdrav prilagoditi dobu dana te prigodi u kojoj govori. Na početku je poželjno i predstaviti se imenom, prezimenom i statusom/ulogom, s obzirom na to da govornik zastupa samoga sebe i stoji iza vlastitih riječi. Prije nego što se krene na sam sadržaj govora, svakako je važno osloviti svoju publiku kako bi ona znala da im se govornik obraća osobno. Oslovljava se hijerarhijski i najprije suprotni spol, a u osobito formalnim prigodama po protokolarnom redoslijedu imenovanja.

Nakon što se predstavio te svoju publiku pozdravio i oslovio, govornik mora zainteresirati slušatelje. Provjereni je savjet stvaranja zanimanja za temu spomenuti na koji je način sam govornik povezan s tom temom, zašto ga okupira, zašto je odlučio govoriti baš o tome, a potom naglasiti i kako je s temom povezana publika te zašto bi im morala biti važna. Govornik to može učiniti pričanjem kratke anegdote koja ga je potakla na razmišljanje o toj temi, može publici postaviti retoričko pitanje, može izreći neke zapanjujuće podatke ili oprečna mišljenja vezana uz temu, a može izreći i prigodni citat neke osobe koja se temom već bavila.

Na primjer, studentica koja je pred svojim mlađim kolegama govorila o stručnome osposobljavanju predstavila se kao budući dio tržišta rada, jedan mali dio u brojci od 35 000 radnika ispod 30 godina starosti. Malo će veći dio u toj brojci za samo nekoliko godina činiti svi oni zajedno jer tržište rada čeka i samu publiku. Nastavila je s retoričkim pitanjem zanima li publiku kakva su iskustva sa zapošljavanjem imali mladi koji su se već našli u toj fazi. Potom je kratko iznijela rezultate istraživanja mišljenja mladih koji su prošli stručno osposobljavanje te definirala svoje mišljenje.

Nakon stvaranja zanimanja za temu i najave same teme, dobro je vrlo kratko najaviti sadržaj govora kako bi publika znala što je očekuje te tako lakše pratila govor. Na primjer, nakon što je studentica koja je govorila o stručnom osposobljavanju izrekla svoje mišljenje o temi, navela je da će u govoru nastojati argumentirati svoje mišljenje s dva stajališta te ponuditi valjane potkrepe. Nakon toga slijedi središnji dio govora.

I za kraj – vrijeme. U govoru je izuzetno važno držati se propisanog vremena pa unatoč neupitnoj važnosti uvoda u kompoziciji govora, on vremenski može zauzimati tek oko 10% njegovog ukupnog trajanja.

Neka Vam je što zanimljivijih i kreativnijih Vaših početnih 10%!

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s