Zašto NE trebam vježbati javni nastup

piše: Karla Zvonar

U knjigama i člancima o javnom nastupu vrlo se često spominje statistički podatak kako 41% ljudi ima strah od govorenja pred publikom, dok se samo 19% ljudi boji smrti. Neki izvori ipak preispituju ovu informaciju, no, kako god bilo, postoje pojedinci koji imaju strah od javnog nastupa. Taj se strah manifestira na različite načine. Neki od njih su plitko disanje, drhtanje glasa, zamuckivanje i korištenje poštapalica, pa čak i mijenjanje boje lica od bijele do crvene (ili ljubičaste). Ako mislite da savršen govornik postoji, varate se. Ako neku osobu smatrate savršenim, ili barem dobrim govornikom, znajte da je ona do te razine došla uz pomoć jedne stvari: pripreme.

Latinska poslovica kaže: „Poeta nascitur, orator fit“. Drugim riječima, pjesnik se rađa, a govornikom se postaje. Javni nastup moguće je poistovjetiti sa sportom ili kuhanjem – kontinuiranom praksom i vježbanjem dolazi do poboljšanja. Kao i sa svakim drugim, i ovome strahu potrebno je krenuti ususret da bismo ga nadvladali. Tako govorenjem pred većim brojem ljudi ublažavamo strah od istoga.Prisjetimo li se priredbi, recitiranja i dramskih izvedbi u vrtiću i školi ili seminarskih izlaganja i prezentiranja gradiva pred kolegama i profesorom, može se reći da čovjek dosta rano stječe prva iskustva u nastupu pred auditorijem. Pojedincima to ostaje u lijepom sjećanju, no nekima baš i ne.

Govor pred publikom ne prestaje sa završetkom školskog i fakultetskog obrazovanja: neki će postati profesorima, glumcima ili novinarima te će njihovi poslovi podrazumijevati publiku, dok će drugi redovito morati voditi sastanke. Moguće je i da u lijepim životnim situacijama kao što su vjenčanje najboljeg prijatelja ili dodjela nagrade moramo reći par riječi pred određenim brojem ljudi. Kako bismo bili spremni, ili barem spremniji na sve prilike i izazove, vrlo je važno početi s prakticiranjem javnog nastupa. Nećemo reći da je važno s time početi što je ranije moguće jer nikada nije kasno za poboljšanje. Kako se pripremiti prije javnog nastupa?

  • Bilješke. Korisno je uzeti podsjetnik kako bismo se mogli prisjetiti svega što smo isplanirali izložiti. Ovdje je važno napomenuti da je bolje napisati ključne riječi nego čitav tekst: ako unaprijed napišemo govor i taj papir nosimo za govornicu, može se dogoditi da cijelo vrijeme čitamo i uopće ne gledamo publiku. Slušačima bi se tada interes mogao smanjiti, a to ne želimo. Zato je dobro ostvarivati kontakt s publikom tijekom cijelog nastupa. S druge strane, postoje oni kojima se ideja o čitavom tekstu na papiru ne sviđa, pa uče cijeli govor napamet. Ovdje također postoji problem – ako taj govor „prenaučimo“, riskiramo da naša izvedba djeluje umjetno i podsjeća na recitaciju umjesto na prirodni govor. Ako razmišljate o tome da ne uzmete nikakav podsjetnik sa sobom, savjetujemo da ga ipak ponesete: nekima se događa da „zablokiraju“ i zaborave sve što su trebali govoriti u trenutku kada postanu svjesni da ih svi gledaju i slušaju, stoga je bolje izbjeći takve neugodne situacije.
  • Probna publika. Nije loše pozvati nekolicinu bliskih ljudi da pogledaju i prokomentiraju vašu izvedbu. Osim što mogu upozoriti na potencijalne nejasnoće, mogu bolje pratiti govor i neverbalnu komunikaciju te dati savjete. Govornik možda nije svjestan korištenja poštapalica ili kontinuiranog popravljanja kose i naočala. Zato je publika ovdje da mu u tome pomogne.
  • Videosnimanje. Nikome nije ugodno gledati se na snimkama, no analiza snimljenog javnog nastupa može biti iznimno korisna. Promatranjem vlastitih pokreta i općenitog ponašanja „na sceni“ možemo bolje osvijestiti ono što dobro radimo, ali i ono na čemu bismo trebali dodatno poraditi.
  • Profil (stvarne) publike. Ako je moguće, bilo bi dobro unaprijed istražiti tko će nam biti publika. U to ulazi broj slušača, njihova dob, spol, zanimanje, stupanj informiranosti o temi i slično. Na taj način možemo prilagoditi naše izlaganje i približiti ga publici.
  • Upoznavanje prostora. Korisno je doći dan ili barem nekoliko sati ranije u prostoriju u kojoj ćemo imati javni nastup. Time ćemo dobiti bolji uvid u veličinu prostora te raspored sjedala, ali i u našu poziciju u odnosu na slušače. Ako na vrijeme upoznamo prostor u kojem se odvija naš javni nastup, bit će nam ugodnije izlagati.
  • Vježbe za glas i izgovor. Vjerovali ili ne, drhtanje glasa i prebrzi, nerazumljiv govor može se smanjiti. Postoje vježbe kojima je moguće ojačati glas, poboljšati dikciju i tempo govora, a također i ovladati pravilnim disanjem. Kao i u drugim vrstama vježbi, kontinuirano prakticiranje daje najbolje rezultate.
  • Opustite se. Nekim ljudima pomaže lagana fizička aktivnost ili meditacija prije javnog nastupa. No, najvažnije od svega je osvijestiti to da nas nitko ne sluša kako bi nas ismijao, već kako bi nešto novo čuo, vidio ili naučio od nas.

Redovitom vježbom i radom postajemo bolji. Ako se već nismo rodili kao pjesnici, iskoristimo svoje govorničke alate i postanimo govornicima.

Jesu li navijačke skupine uspješni komunikatori?

Piše: Robert Rogina

Navijači kao supkultura, s mnogim odlikama kontrakulture, nepresušno su nadahnuće za medijske uratke, bilo da je riječ o detaljnim opisima navijačkih nereda i nasilja ili pak, rjeđe, izvještavanja o pozitivnim aktivnostima navijačkih skupina. Navijače se u medijskim prikazima označava, ovisno o prilici, ili kao skupinu neostvarenih marginalaca sklonih incidentnim situacijama ili se njihov značaj uzdiže na razinu jednog od glavnih problema u društvu. Ipak, iz komunikološke perspektive zanimljivo je proučiti i fenomene povezane uz samu komunikaciju navijačke skupine: ključne poruke, motivaciju, hijerarhiju unutar skupine, analizu napjeva itd.

Kad govorimo o navijačima, posebice ultrasima (najvatrenijim i najvjernijim pratiteljima kluba), potrebno je istaknuti pojam kodeks. Kodeks predstavlja nepisana pravila ponašanja unutar navijačke skupine i prema drugim skupinama kojeg se pridržava radi ostvarenja zajedničkog cilja grupe. Zadivljujuća je razina poslušnosti i podređivanja pojedinca u skupini pravilima koja nisu formalna. Neka od ključnih pravila za očuvanje stabilnosti grupe svakako su da se izvan grupe ne iznose problemi vezani uz nju, kao i to da svi trebaju djelovati po načelu: svi za jednog – jedan za sve. Važan čimbenik života skupine je navijačka solidarnost. Kada dođe do problema (za primjer je dobro uzeti gostovanja navijača budući da tamo najčešće dolazi do nezgodnih situacija), primjerice sukob s drugom skupinom ili nedostatak financijskih sredstava pojedinca, tu solidarnost navijača ne zakazuje. Na tribini prestaje biti važna obiteljska pozadina, stupanj obrazovanja, političke preferencije navijača. Jedino važno jest  očuvanje i unaprjeđenje cjelokupnog imidža grupe. Ipak, na tribini nema potpune demokracije. Tako mlađi pripadnici navijačke skupine slušaju starije i iskusnije, posebice takozvanu „prvu ekipu“ koja se kroz prošlost dokazala, a sada je , posjedujući snažan autoritet,  primjer  ostalima. Unutar „prve ekipe“ nalazi se i vođa navijanja. Vođu biraju članovi navijačke skupine na izborima. Uloga je vođe često  presudna. Njegova verbalna i neverbalna komunikacija prelijeva se na cijelu skupinu. Vođa je glavni motivator, mora posjedovati snažnu karizmu te izazivati strahopoštovanje i poslušnost jer u suprotnom dolazi do anarhije. Pravi vođa će reći: prvo ja, a onda svi ostali.

Jedan od najkorisnijih alata za unaprjeđenje kohezije i zajedničkog duha skupine svakako je korteo. Korteo je organizirana povorka navijača glavnim ulicama grada do stadiona. Karakterizira ga glasno navijanje, upotreba pirotehnike i koreografije. Uz podršku klubu i jačanje zajedništva, često služi i za iznošenje stavova grupe u vezi s politikom kluba.

Poruke (tzv. krpe), koje navijači podižu za vrijeme utakmice, mogu imati nekoliko namjena. Njima se najčešće pokazuje ljubav prema klubu ili gradu iz kojeg je klub. Također, porukama se uzdiže i vlastita skupina, a ismijava ili ponižava pripadnike suprotne skupine. Nije rijedak slučaj da se poruke koriste i za kritike upućene prema vodstvu kluba i mogućim problemima u njemu. Najemotivnije su poruke posvećene preminulim kolegama s tribine, važnim datumima u povijesti kluba, grada i naroda. Za uspješnost poruke poželjna je jednostavnost, dosjetljivost, duhovitost, ponekad i sarkazam. Od stilskih sredstava najčešće se koriste rima i usporedbe. Nerijetko se koriste i stihovi poznatih pjesama povezanih uz podneblje kojem klub pripada.

Napjevi skupina ključan su dio navijačkog folklora. Repertoar pjesama razlikuje se ovisno o prigodi, u odnosu na to tko je “ciljana javnost”( neprijateljska  konkurentska skupina i klub ili simpatizeri lokalnog trećeligaša, npr.) Na tribini postoje pjesme koje su uvijek na “popisu izvođenja”, one su na određen način ono što čini grupu, njena osobna iskaznica. Nove se pjesme  jednostavno ili “prime” i uđu u srca navijača ili se nakon nekog vremena izgube ako ponavljanjem nisu uspjele postići odobravanje navijača.

Posljednjih je godina prisutan svojevrstan trend ubacivanja pojmova i fraza u pjesme  kao što su: borba, bitka, kontra, otpor, sami protiv svih, do posljednjeg čovjeka, ili jesi ili nisi… što i ne čudi uzmemo li u obzir da navijači sebe često doživljavaju kao jedne od posljednjih boraca za istinski sport lišen zakulisnih igara i trendovštine. Ovisno o kulturološkim razlikama unutar skupina, različiti su i tipovi navijanja. Dva su najvažnija: engleski tip koji karakterizira glasno i fanatično skandiranje svih 90 minuta i talijanski tip sa sotto voce pjevanjem na mahove, koreografijama i  brojnim zastavama. Za koji god se tip određena navijačka skupina opredijeli, bitno je da navijanje bude srčano i sinkronizirano, da u svakom trenutku ukazuje na snagu grupe i izaziva poštovanje ostalih.

Mobilizacija navijača, koja uključuje pozive na događanja, utakmice, druženja i akcije, u današnje se vrijeme provodi većinom posredstvom društvenih mreža i službene stranice skupine, ali i plakatima. Usprkos modernim medijima komunikacije još uvijek je od velike važnosti interpersonalna komunikacija u kojoj članovi razmjenjuju informacije i mišljenja. Unutar skupine  cijene se prijedlozi i kritike. Ipak se, naposljetku,  sve aktivnosti dogovaraju u skladu s hijerarhijom grupe. Službene internetske stranice navijačkih skupina u novije vrijeme najbolje prezentiraju snagu i aktivnosti skupine. Osim obavijesti navijačima, one sadrže zbirke fotografija i videa s utakmica koje priređuju fotografi unutar skupine. Uz sve nabrojano, mnoge skupine kao kanal prema široj javnosti koriste svoje časopise, blogove, feljtone itd.

Mogli bismo zaključiti kako je danas uspješna navijačka skupina ona koja uspijeva mobilizirati svoje članove, koja ima jasno formirane i jednoglasne stavove i nedvosmisleno ih komunicira prema eksternoj javnosti koristeći se navijačkim folklorom. Uspješna je navijačka skupina ona koja se, usprkos nenaklonjenosti medija i drugih aktera, uspijeva nametnuti u društvu i posebice prema drugim skupinama.

Zašto trebate trening komunikacijskih vještina

Piše: Mihael Maligec, mag. educ. phon. rehab; mag. educ. germ.

Prisjećajući se svoje ne tako davne prošlosti i uloge perspektivnog srednjoškolskog dizača utega, pojam treninga nisam doživljavao kao najugodnije iskustvo. Bilo je to vrijeme u danu koje je moralo proći tako kako je prolazilo, godinama, dan za danom. Vrijeme koje me psihički praznilo, a u tijelu stvaralo osjećaj postojanosti, radne navike i one sportske ovisnosti da ću, ako danas propustim trening, u koš zajedno s prljavim ručnikom baciti sav svoj rad proteklih mjeseci.

Kasnije sam studirajući pronašao druge izazove, razvija druge vještine. Snaga mojih mišića prestala je valjati klade, a um je polako, ali sigurno počeo carovati. I danas je tako. Svoju komunikaciju s nemilosrdnim željeznim diskovima koje bi mi tata po potrebi dodavao i skidao jer su moje ruke izgubile sposobnost odvijanja malih vijaka s vremenom sam zamijenio komunikacijom unutar predavaonice i na mreži. I ispostavilo se da je ono što se krije iza lijepe izreke use it or lose it uistinu tako. Ono što jednom zapostavite vrlo je teško održati na prijašnjem nivou, a kamoli poboljšati.

Pitate se već kakve veze dirljiva crtica iz mojih srednjoškolskih dana ima s temom ovog posta pa ću prijeći na stvar. Poveznica sporta, uspješnog rada s ljudima, vođenja tima, predavačkog posla i mnoštva drugih aktivnosti jest upravo potreba treninga. I pogrešno je vjerovati da će itko tko je jednom savladao neku vještinu to ne treba dalje održavati, a počesto i dalje usavršavati. Na krilima euforije osvajanja srebrne medalje na svjetskom nogometnom prvenstvu teško je zamisliti slučaj u kojem bi Ivan Rakitić prestao vježbati izvođenje kaznenih udaraca jer ionako nijedan nije promašio ili u kojem bi Zlatko Dalić prestao razvijati nova taktička rješenja jer ga nitko osim Deschampsa nije nadmudrio. Ali da, prestati trenirati znači upravo to.

Komunikacija je možda i premlada da bi bila cijenjena u vremenu u kojem živimo. No, prije nego ju proglasimo Kurtom Cobainom znanosti, želim reći da njezino značenje možemo shvatiti već sada, ne trebamo čekati buduće generacije i buduće nogometne izbornike. Komunikacija pokreće sve: ona oblikuje odnose, izražava stavove, prima poruke drugih, tumači i oblikuje reakcije, odluke, vuče poteze, vedri i oblači nebeskim svodom suživota nas i ostalih. I bilo da se radi o međunarodnoj politici ili odnosu unutar male radne skupine, načela su ista i mora ih se treningom održavati. Kao što netko s vozačkom dozvolom odlazi na kondicijsku vožnju da bi ostao u formi, tako i svatko od nas mora trenirati ono što naizgled svatko u sebi nosi, sposobnost izražavanja i shvaćanja onog što je izrazio drugi.

Tu dolazimo do treninga komunikacijskih vještina. Kao što dirigent ravna simfonijskim orkestrom, a Luka Modrić igrom madridskog Reala, tako i Vi možete suvereno voditi svoj tim, imajući na umu važnost treninga kao komunikatora. Postoji i faktor urođene genijalnosti jer takva je zasigurno potrebna, ali, kao i prethodna dvojica, i Vi kao komunikator neslućene visine možete doseći treningom, vježbom i radom. Neće Vam se, možda, činiti da ste puno postigli, ali Vaš kolektiv osjetit će jasnu razliku. Vaša demokratičnost, asertivnost i način na koji pristupate možebitnim konfliktima unutar kolektiva ubrzo će Vas promovirati u svima potrebnog suradnika, osobu bitnu kod donošenja odluka, i što je najvažnije, onog čije se mišljenje poštuje i čije se odluke ne dovode u pitanje.

Vraćam se opet na analogiju iz svijeta sporta jer je dobar komunikator uistinu u jednu ruku sportaš: on se odriče slobodnog vremena da bi postajao bolji, ulaže u sebe, želi se dokazati i želi biti priznat u onom čime se bavi. Želi da ga njegovi suradnici podrže, a isto tako u radu s njima on daje sve od sebe baš kao vrhunski sportaš. I podređuje se uspjehu tvrtke, zadatka ili radne skupine baš kao što se sportaš podređuje uspjehu cijelog tima. I kao što Luka u istom trenutku može loptu dodati trima suigračima, a odluči se za jednog, tako i Vi u jednom trenutku možete prihvatiti nekoliko rješenja. Prihvaćanjem onog najboljeg dokazujete da ste vrhunski, bilo sportaš ili komunikator. Ta sposobnost dolazi s treningom i morate je njegovati.

U okolini tvrtke komunikacijski trening Vam može donijeti neslućeno puno pogodnosti. Kratkoročno se njihov učinak možda neće odmah vidjeti, ali s vremenom ćete se početi razlikovati od tvrtki koje na njega nisu željele „gubiti vrijeme“. Ključ timskog rada je ujedno i njegova najveća opasnost. Mislim ovdje na pojam demokratičnosti u donošenju odluka. Nezahvalno je nekog predstavljati i govoriti u nečije ime. Nažalost, uvijek će biti tako. Stati pred nekog i reći „Mi smo odlučili…“, a znati da odluka nije jednoglasna, nije lako. Treningom možete umanjiti tu nelagodu i osigurati si da ste, kao voditelj tima, uistinu i odabrali ono najbolje za Vaš tim.

Komunikacijski trening omogućit će Vam razvijanje sposobnosti aktivnog slušača, vrjednovanje stavova i prijedloga suradnika prema načelu snage argumenata i korisnosti. Predlaganje rješenja „po babi i stričevima“ ne prolazi dugoročno u imalo ozbiljnim timovima, to treba jasno reći. Asertivnost, argumentacija, demokracija i korisnost postulati su koji na svojim ramenima nose smisao našeg treninga komunikacijskih vještina. I kao što maestro u svakom trenutku zna u kojem će trenutku uključiti koju sekciju simfonijskog orkestra, tako ćete i Vi, kao dobar komunikator, s vremenom i kroz treninge postići sinergiju u svom timu.

Neizostavno je pritom da i Vaši suradnici te oni od kojih idejna rješenja proizlaze budu vješti u oblikovanju i argumentaciji svojih prijedloga te da razumiju zašto je možda nečiji bolji pa je stoga prihvaćen. Sve to ne dolazi preko noći i ne postiže se promatrajući druge. Zasučimo stoga zajedno rukave, postavimo poligon, upalimo reflektore i krenimo s treningom! Upravo Vi možete biti osoba koja će Vaš tim uvesti u Ligu prvaka u području Vaše djelatnosti! Zaigrajte s najboljima i izborite se snagom argumentacije! Naš komunikacijski trening bit će Vam na tom putu tek prvih nekoliko koraka, ali zajedno ćemo učiniti da ti presudni koraci budu sigurni. Možda tako nećete imati jednog najboljeg igrača, ali ćete zajedno biti najbolji tim!