Zašto NE trebam vježbati javni nastup

piše: Karla Zvonar
U knjigama i člancima o javnom nastupu vrlo se često spominje statistički podatak kako 41% ljudi ima strah od govorenja pred publikom, dok se samo 19% ljudi boji smrti. Neki izvori ipak preispituju ovu informaciju, no, kako god bilo, postoje pojedinci koji imaju strah od javnog nastupa. Taj se strah manifestira na različite načine. Neki od njih su plitko disanje, drhtanje glasa, zamuckivanje i korištenje poštapalica, pa čak i mijenjanje boje lica od bijele do crvene (ili ljubičaste). Ako mislite da savršen govornik postoji, varate se. Ako neku osobu smatrate savršenim, ili barem dobrim govornikom, znajte da je ona do te razine došla uz pomoć jedne stvari: pripreme.
Govor pred publikom ne prestaje sa završetkom školskog i fakultetskog obrazovanja: neki će postati profesorima, glumcima ili novinarima te će njihovi poslovi podrazumijevati publiku, dok će drugi redovito morati voditi sastanke. Moguće je i da u lijepim životnim situacijama kao što su vjenčanje najboljeg prijatelja ili dodjela nagrade moramo reći par riječi pred određenim brojem ljudi. Kako bismo bili spremni, ili barem spremniji na sve prilike i izazove, vrlo je važno početi s prakticiranjem javnog nastupa. Nećemo reći da je važno s time početi što je ranije moguće jer nikada nije kasno za poboljšanje. Kako se pripremiti prije javnog nastupa?
- Bilješke. Korisno je uzeti podsjetnik kako bismo se mogli prisjetiti svega što smo isplanirali izložiti. Ovdje je važno napomenuti da je bolje napisati ključne riječi nego čitav tekst: ako unaprijed napišemo govor i taj papir nosimo za govornicu, može se dogoditi da cijelo vrijeme čitamo i uopće ne gledamo publiku. Slušačima bi se tada interes mogao smanjiti, a to ne želimo. Zato je dobro ostvarivati kontakt s publikom tijekom cijelog nastupa. S druge strane, postoje oni kojima se ideja o čitavom tekstu na papiru ne sviđa, pa uče cijeli govor napamet. Ovdje također postoji problem – ako taj govor „prenaučimo“, riskiramo da naša izvedba djeluje umjetno i podsjeća na recitaciju umjesto na prirodni govor. Ako razmišljate o tome da ne uzmete nikakav podsjetnik sa sobom, savjetujemo da ga ipak ponesete: nekima se događa da „zablokiraju“ i zaborave sve što su trebali govoriti u trenutku kada postanu svjesni da ih svi gledaju i slušaju, stoga je bolje izbjeći takve neugodne situacije.
- Probna publika. Nije loše pozvati nekolicinu bliskih ljudi da pogledaju i prokomentiraju vašu izvedbu. Osim što mogu upozoriti na potencijalne nejasnoće, mogu bolje pratiti govor i neverbalnu komunikaciju te dati savjete. Govornik možda nije svjestan korištenja poštapalica ili kontinuiranog popravljanja kose i naočala. Zato je publika ovdje da mu u tome pomogne.
- Videosnimanje. Nikome nije ugodno gledati se na snimkama, no analiza snimljenog javnog nastupa može biti iznimno korisna. Promatranjem vlastitih pokreta i općenitog ponašanja „na sceni“ možemo bolje osvijestiti ono što dobro radimo, ali i ono na čemu bismo trebali dodatno poraditi.
- Profil (stvarne) publike. Ako je moguće, bilo bi dobro unaprijed istražiti tko će nam biti publika. U to ulazi broj slušača, njihova dob, spol, zanimanje, stupanj informiranosti o temi i slično. Na taj način možemo prilagoditi naše izlaganje i približiti ga publici.
- Upoznavanje prostora. Korisno je doći dan ili barem nekoliko sati ranije u prostoriju u kojoj ćemo imati javni nastup. Time ćemo dobiti bolji uvid u veličinu prostora te raspored sjedala, ali i u našu poziciju u odnosu na slušače. Ako na vrijeme upoznamo prostor u kojem se odvija naš javni nastup, bit će nam ugodnije izlagati.
- Vježbe za glas i izgovor. Vjerovali ili ne, drhtanje glasa i prebrzi, nerazumljiv govor može se smanjiti. Postoje vježbe kojima je moguće ojačati glas, poboljšati dikciju i tempo govora, a također i ovladati pravilnim disanjem. Kao i u drugim vrstama vježbi, kontinuirano prakticiranje daje najbolje rezultate.
- Opustite se. Nekim ljudima pomaže lagana fizička aktivnost ili meditacija prije javnog nastupa. No, najvažnije od svega je osvijestiti to da nas nitko ne sluša kako bi nas ismijao, već kako bi nešto novo čuo, vidio ili naučio od nas.
Redovitom vježbom i radom postajemo bolji. Ako se već nismo rodili kao pjesnici, iskoristimo svoje govorničke alate i postanimo govornicima.