Kako biti govorno elegantan

Piše: Tena Žganec

Da se razumijemo – ovdje  neće biti riječi o tome što odjenuti na svoju govornu izvedbu. Niti će biti riječi o položaju tijela, niti o pokretima prilikom izvođenja govora. Zapravo, neće biti riječi ni o čemu vizualnom. Elegancija, naime, može biti i sadržajna. Može se nalaziti u riječima koje pridonose dojmu veće fluentnosti, uljudnosti i komunikativnosti.

Dakako, mnoštvo se parametara u vašem govoru mora poklopiti da bi on bio elegantan, no ovdje ćemo predstaviti jedan koji, kada se upotrebljava u pravoj mjeri i na logičan način, svakako pridonosi govornoj eleganciji.

Radi se o modalnim izrazima.

Neovisno o godinama i iskustvu, „prazna mjesta“ jedna su od najčešćih „smetnji“ koje govornici imaju u svojim javnim nastupima. Prazna su mjesta sva mentalna oklijevanja, prisjećanja i potrage za adekvatnim izrazom koja u govoru rezultiraju tišinom, neartikuliranim glasovima ili poštapalicama.

Zvuči poznato?

Rijetko je koji govornik toliko prirodno snalažljiv da može prikriti poneko nervozno zastajkivanje ili poštapalice uslijed treme. Zato ćemo vam otkriti par trikova u kojima modalni izrazi mogu uskočiti u pomoć.

Modalni su izrazi kratki stereotipni komentari koje u svojem govoru umeće sam govornik (Škarić, 2000). Oni su najčešće jedna riječ ili sintagma unutar rečenice, a uloga im je povećati govornu glatkoću, prikriti mjesta dosjećanja i pomoći u održavanju komunikacije s publikom.

Modalnih je izraza mnoštvo, a dijele se u nekoliko kategorija, ovisno o ulozi koji ispunjavaju. Tko ima problem s poštapalicama i nedostatnom govornom glatkoćom, može zapamtiti što više modalnih izraza koji se mogu koristiti u trenutcima kada nam „dođe“ da izgovorimo poštapalicu ili onaj poznati neutralni neartikulirani glas.

Naravno, kao sve u govoru, i modalne izraze treba koristiti s mjerom i sa smislom. Govor nipošto ne bi trebao vrvjeti modalnim izrazima jer to neće pridonijeti nikakvoj eleganciji, a kada se koriste, oni moraju biti raznoliki da ne bi prešli u poštapalice. U književnome govoru svakako treba izbjegavati modalne izraze koji pripadaju slengu ili dijalektu (poput „ne“, „kužiš“, „ono“, „da prostite“ itd.)

Donosimo podjelu i primjere modalnih izraza koji vam mogu olakšati prijelaze iz rečenice u rečenicu i pomoću u trenutku „potrage“ za riječima:

  • Označavanje stila

U ovu se skupinu ubrajaju modalni izrazi koji najavljuju način govora. Na primjer, ukratko, točnije rečeno, jednostavno rečeno, pojednostavljeno, blago rečeno, grubo rečeno, da ne duljim, iskreno, bez pretjerivanja, s nadom, nadajući se, bez lažne skromnosti…

  • Fatična uloga

Ovom se ulogom uspostavlja, provjerava i učvršćuje komunikacija. Na primjer, poštovana publiko, obratite pozornost, (po)gledajte, čujte, saslušajte, uočite, shvaćate(?), ali to još nije sve, želim još reći, ako sam (vas) dobro razumio, ispravite me ako (vas) nisam shvatio…

  • Pozivanje ili sugeriranje

Ovo je uloga u kojoj se slušačima sugerira da se s nama slože ili se sugerira da im je informacija otprije poznata. Na primjer, kao što znate, složit ćete se (sa mnom), vjerujem da znate, vjerujem da vam je poznato, vjerujem da se slažete, morate priznati, neće mi zamjeriti, s vašim dopuštenjem, ako dopuštate, ako se slažete…

  • Uloga spojnica (konektora)

Spojnice pokazuju povezanost izgovorenog sadržaja te ga čine jasnijim i jednostavnijim za slušanje. Na primjer,  kao što je prije rečeno, da ponovim, podsjetit ću, kao što rekoh, kao što je već istaknuto, nadalje, zatim, potom, u vezi s rečenim, kao prvo – kao drugo – kao treće…

  • Uloga rastavljanje ili razlikovanje

Ova uloga pomaže sređivanju misli i sistematiziranju govora i tako olakšavanju razumijevanja publici. Na primjer, s jedne strane… s druge strane, za razliku od, suprotno od, s jednog stajališta… s drugog stajališta, nasuprot, no, međutim, dapače, pače, pak…

  • Uloga promišljanja

Modalni izrazi koji ispunjavaju ovu ulogu pozivaju slušača da razmišlja o sadržaju govora. Na primjer, ako se dobro razmisli, razabire se, zaključuje se, logično, iz toga slijedi, dakle, prema tome, znači, na kraju, nameće se zaključak, možemo zaključiti…

  • Uloga isticanja subjektivnosti

Ovdje govornik želi istaknuti da je izrečeno njegovo osobno mišljenje, čime se ono relativizira i ograđuje. Na primjer, moje je mišljenje, smatram, iz mojeg iskustva, držim, moj je sud, osjećam, moj je stav, pitam se, dvojim…

  • Uloga ublažavanja

Govornik može koristiti modalne izraze kako bi ublažio svoj iskaz iz obazrivosti prema slušačima, zato što nije sasvim siguran u svoj iskaz ili se želi ograditi. Na primjer, može biti, vjerojatno, možda, recimo, čini se, eventualno, po svoj prilici, takve su okolnosti

  • Uloga isticanja

Ovim se izrazima ističe uvjerenost u vlastitu tvrdnju te se žele istaknuti najvažniji dijelovi govora. Na primjer, moram reći, treba naglasiti, treba otvoreno reći, …što nije nimalo nevažno, važno je reći, važno je naglasiti, svakako je potrebno spomenuti, uvjeravam vas, nema sumnje, u svakome slučaju, zasigurno, zacijelo, nedvojbeno, u svakome pogledu, jasno i glasno…

  • Uloga kvalifikacije

Ovdje govornik daje svoj sud o iskazu. Na primjer, nažalost, nasreću, srećom, hvala bogu, ne daj bože, stvarno, neizbježno…

Podjela preuzeta iz Škarić, I. (2000) Temeljci suvremenog govorništva. Zagreb: Školska knjiga. Stranice 81-85.

 

Budući da ih je mnoštvo i za razne situacije, navedeni modalni izrazi zasigurno mogu upotpuniti govor. No, da još jednom naglasimo (uočite ulogu spojnice 🙂 ), koristite ih s dobrom mjerom i na smislenim mjestima.

#kompozitorica