Zašto je korisno poslovno pripovijedanje?

Piše: Neda Fleur Janovski
Često me polaznici pitaju: “Zašto bi netko želio slušati moje priče?” To je dobro pitanje!
Doista, zašto bi itko brinuo o tome što vam se dogodilo na odmoru u Grčkoj? Ili, o strašnom  vremenu koje ste proveli zaglavljeni u liftu? Ili, o boli koju ste trpjeli tokom maratona? O vašem ushićenju zbog završetku studija?
U osnovi,  pitanje o tome “zašto bi netko brinuo” je nedostatak razumijevanja o tome kako priča funkcionira.
Važno je imati na umu:

  • Iako je vaša priča specifična za vas, ona može biti poučna i za nekoga drugoga.
  • Priče utječu na slušatelja na emocionalnoj razini, a ne samo intelektualno.
  • Priče igraju vitalnu ulogu u zadržavanju pozornosit publike.

Zašto pričati priče?
Zašto priče potiču sva osjetila tako da se smijemo, plaćemo, ali  i učimo, sve u isto vrijeme? Sve to povezano je s učinkom priče u limbičkom dijelu mozga. To je onaj dio našeg mozga koji je povezan s odlučivanjem na temelju osjećaja, kao što su vjernost i povjerenje. Cilj pripovijedanja je da zaobiđemo logičkim razmišljanjem izuzetno zauzet neo-korteks naših slušatelja, te dopremo do  dijela limbičkog mozga. Tada se možemo povezati s ljudima na emocionalnoj razini i, vrlo vjerojatno, uzrokovati da netko promijeni svoje mišljenje, svoje ponašanje, ili barem razumje što govorite.
Uvijek govorim polaznicima radionice Poslovnog pripovijedanja da postoji velika razlika između intelektualnog razumijevanja onoga što ste rekli, i nečijeg pristanka da postupi onako kako želite. Da ga pridobijete za ono što činite. Znate na što mislim, zar ne? Netko vam pokušava nešto prodati i sve to ima svoj logični smisao, ali ne kupujete jer vas prodavač nije  “preselio” na visceralnu razinu. (To je ona razina kada reagirate svojom unutrašnjošću).
Zašto nam je korisno poslovno pripovijedanje u prezentacijama i javnom nastupu?
Emocije su vaš adut u nastupu. Ljudi koji svoj nastup temelje samo na logičnim činjenicama, često ne uvjere slušatelje da prihvate njihovo stajalište. Ako logika nije popraćena sa slikama i emocijama kroz priču, auditorij će ostati „gluh“ i neće reagirati onako kako želite.
Kombiniranje logike i osjećaja siguran je put do onog dijela slušateljevog mozga koji se zove – limbički i koji je zaslužan za sve priče koje pamtimo.
Zašto nam je korisno pripovijedanje?

  1. Potiče dijeljenje znanja
  2. Pomaže fokusiranje slušatelja
  3. Prenosi vrijednosti koje zastupate
  4. Pomaže da slušatelji pamte vaš nastup
  5. Vodi slušatelje u budućnost!

Priče su sjećanja
Svi znanstveni dokazi samo objašnjavaju ono što znamo iz iskustva: priča se sjećamo zbog slika i emocija koje su u njoj sadržane.
Pouku priče pamtimo jer je ugrađena u sliku ili slike, ili još bolje, u igrani film. Slike su filmovi koji aktiviraju naše osjećaje.
Idemo testirati ovu teoriju. Sjetite se filma koji ste prvi put vidjeli prije deset i više godina. Možda vam je to jedan od najdražih filmova?
Što je prva stvar koju ste vizualizirali kada ste se sjetili filma? Kladim se da je prva stvar koja vam je pala na pamet, bila slika ili scena. Vidjeli ste sliku nekog glumca ili glumce u određenoj sceni iz filma.
Ako bih vas zamolila  da opišete scenu, vidjet ćete da pamtite sve detalje. Možete opisati glumce, odjeću, mjesto i situaciju. Ono što je još više iznenađujuće je da možete jasno opisati svoje emocije. Isto tako lako kao što ste to učinili kad ste gledali film prije više od desetljeća.
Sjećamo se slika i scena
Dakle, prvo što pamtimo su slike i scene. I povezano s tim slikama, emocije i osjećaji, i na kraju, ako je bila neka nezaboravna riječ ili rečenica u toj sceni, mi ćemo se sjetiti nekih dijaloga.
No, u odnosu na to kako se živo sjećamo slike, rijetko se možemo sjetiti mnoštva dijaloga. Možda bismo se sjetiti rečenice koja je postala poznata jer je često ponavljana, kao na primjer: “Život je kao bombonijera”, ali ćemo se uglavnom se sjetiti slike i emocije koju smo tada doživjeli.
Bulleti su dosadni
Naš mozak prvo pamti sliku, a potom se sjeća emocionalnog konteksta. Pa ipak, većina naše komunikacije odvija se riječima i jezikom. Jedan sat nakon što netko održi prezentaciju punu divnih riječi i PowerPoint slajdova, često se ne možemo sjetiti većine prikazanog.
Evo zašto …Kada mozak prepozna događaj pun emotivnog naboja, amigdala oslobađa dopamin. Budući da dopamin uvelike pomaže kako memoriji, tako i obradi informacija, moglo bi se reći da šalje u mozak poruku koji glasi: “Zapamti ovo!”
Što je amigdala?
Amigdala ili Corpus amygdaloideum (od grčke riječi za badem), u anatomiji je naziv za velik sklop jezgara smješten u vrhu sljepoočnog režnja.
Ona je naš centar za emocije. Ako nas netko uzruja, nešto nas izbaci iz takta, netko nas povrijedi, amigdala odmah šalje ostatku mozga znak za uzbunu i naše srce počinje jače kucati, ruke nam se znoje i mi smo u predstresnom stanju.
Postoje dvije amigdale, po jedna sa svake strane mozga i smještene su bliže prednjoj strani glave. Ljudska amigdala razmjerno je velika u odnosu na amigdalu naših najbližih evolucijskih srodnika primata.
Kad ju ne bismo imali, izgubili bi sposobnost prepoznavanja osjećaja, kao i svako sjećanje o osjećajima. Bili bismo nezainteresirani za kontakte, ne bismo mogli prepoznati bliske rođake, pa čak ni našu užu obitelj. Amigdala je naše spremište emocionalnog pamćenja.
Pokrenite amigdalu vaših slušatelja!
Ljudi vole slušati tuđe priče. Tako se povezujemo, učimo i upoznajemo jedni druge. Često su iskustva pripovjedača ista kao i iskustva slušatelja. To je ona strateška točka koja daje kontekst cijelom nastupu. Točka koja u slušateljima pokreće sjećanja i koja im pomaže da se identificiraju s vašom prezentacijom. Da ju pamte još dugo vremena.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *