Objavljeno

Promjenom vlastitog stava do svladavanja straha od javnog nastupa

Piše: Viktor Mišković
Svaki javni nastup zahtijeva pozitivan stav. Ako nemate pozitivan stav govoreći pred skupinom ljudi, zasigurno ćete imati strah od javnog nastupa. Stara izreka kaže: Tvoj stav određuje tvoj visoki položaj. Ta izreka vrijedi i za javni govor. Ukoliko osjećate da možete, utoliko i hoćete. S druge strane, ako se bojite neuspjeha, onda ćete definitivno izgubiti. Strah od javnog nastupa razvijen je zbog nas i ni zbog koga drugog.
Kada držimo govor pred publikom očekujemo da će nas zadirkivati, odakle i dolazi strah od javnog nastupa. Da bismo zaštitili sebe od zadirkivanja, izbjegavamo javna događanja gdje bi od nas mogli tražiti da nepredviđeno govorimo. Što se više ograđujemo od javnih okupljanja, imanentno razvijamo strah i počinjemo se držati po strani kako nas ne bi uznemiravali. Iako strah od javnog nastupa može biti zbog lošeg prijašnjeg iskustva, promjena stava može činiti razliku.
Pouzdanje je ono što je potrebno da imamo pozitivan stav. Moramo se osjećati, izgledati i zvučati samopouzdano publici kako bi savladali strah od javnog nastupa. I slušatelji ispred govornika su nesavršena ljudska bića. Nitko ne očekuje savršenstvo, stoga nije ni potrebno naprezati se kako bi se predstavili kao stopostotno savršena osoba. Kada imamo stav da se izložimo takvi kakvi jesmo, onda neće biti ni straha od javnog nastupa.
Ljudi govore kako i pretjerana priprema može voditi do straha od javnog nastupa. Iako je to istina, ne znači da nam priprema ne treba za držanje govora pred publikom. Čak i odlični govornici će pripremiti govor i uvježbavati ga prije nego će ga iznijeti publici. Moramo razumjeti zadatak koji nam je dodijeljen i pripremiti govor koji sadrži važne informacije. Ako imamo dvije ili tri ključne riječi koje su dovoljno jake da se usredotočimo na njih, automatski ćemo se osjećati bolje i shvatiti da nemamo straha od javnog nastupa.
Mnogi ljudi se boje straha od javnog nastupa zbog pogrešnog stava s pretpostavkom da smo na pozornici i da moramo kontrolirati publiku. Razvijamo stres kad imamo negativan ishod od određenih osoba u grupi. Koliko puta smo bili angažirani u svojem osobnom poslu kad je uspješan govornik na pozornici?
Ne smijemo imati stav da smo dobar govornik samo ako ljudi u grupi slušaju što govorimo. Ne postoji govornik koji je dobio stopostotnu pažnju publike. S ispravnim stavom prema vašoj publici i nekim korisnim informacijama kako prenijeti poruku, strah od javnog nastupa možemo ostaviti sa strane i suočiti se s izazovom s punim samopouzdanjem.

Objavljeno

Teambuilding – zašto je dobro uložiti u zaposlenike?

Piše: Mihael Maligec
Složna braća mogu izgraditi kuću, a složni radni kolektiv – poslovno carstvo! U vrijeme kada se bogatstvo tvrtki sve manje mjeri u količini radnih strojeva, a sve više snagom intelektualnih kapaciteta, aktualno postaje pitanje kako i na koji način dodatno educirati i motivirati svoje zaposlenike? Isplati li se to uopće? Ukratko: Da!
No, krenimo korak po korak. U neka prošla vremena bilo je nepojmljivo zvati se uspješnom tvrtkom, a ne proizvoditi ništa opipljivo. Isto tako, radnici koji na kraju dana nisu mogli pokazati neki opipljivi proizvod, od drveta, željeza ili kože često nisu bili cijenjeni kao oni koji su bili „majstori“ svog zanata. Nadalje, nakon završenog naukovanja ili škole, manje-više se smatralo da je osoba spremna jedan rad obavljati narednih četrdesetak godina i nakon toga prepustiti mjesto mlađem od sebe. Ukoliko bi se i pojavila potreba za dodatnim usavršavanjem, rijetko se ono provodilo sustavno, na atraktivan, interaktivan i kreativan način.
U pozadini prestaje pjesma Novih fosila „Za ona dobra stara vremena“ te se vraćamo u 2019. godinu. Danas, kada je struktura tržišta rada u bitnome drugačija nego prije pedesetak godina, sve je više zanimanja čiji je temeljni adut intelektualni rad, stvaralaštvo i kreativnost u okvirima zadanih ciljeva. Čak i mnoga majstorska zanimanja danas više ne poznaju procese i postupke rada koji su bili uobičajeni našim djedovima. Bilo kako bilo, u strukovnim, znanstvenim, kreativnim, zapravo svim modernim gospodarskim dimenzijama pojavila se jedna zajednička potreba: potreba dodatne edukacije i motivacije zaposlenika!
Nekada je jednadžba bila jasna: Ako netko dobro radi, dobit će povišicu i možda nekoliko slobodnih dana više. Time će biti sretan i nastavit raditi bolje. Ostali, ako također žele povećanje plaće ili radni dan, također moraju raditi više i svoje norme ispunjavati brže. Iako se neki poslodavci i danas služe jednakim mehanizmom, u narednom dijelu teksta objasnit ću Vam zašto to možda i nije najsretnije rješenje.
Smišljao sam ovaj tekst na jednoj terasi u centru grada. Oko mene je sve bilo puno mladih, obrazovanih, ambicioznih ljudi i – svi su radili! Bilo mi je dovoljno okrenuti glavu slijeva nadesno da bih uočio barem četiri radna sastanka: uprava za jednim stolom, performance management za drugim, prodajni tim za trećim… I svi su ostvarili svoje dnevne ciljeve. Naravno, postoje djelatnosti u kojima je teško predvidjeti kako će radni dan izgledati. U slučaju mog poslodavca mi ne možemo reći da je naš posao gotov kada proizvedemo 50 automobila u smjeni jer ih ne proizvodimo, ali čak i oni koji ih proizvode mogu iz ovog teksta izvući poruku.
Kako pomiriti različitosti?
Ono prvo što želim naglasiti, a naučio sam to na radnom mjestu koje smatram primjerom uspješne poslovne prakse: ne motiviraju se svi zaposleni na jednak način! Evo primjera: prije nekoliko mjeseci na mom se radnom mjestu pojavila inicijativa za osnivanje benda. Rastući smo kolektiv različitih interesa i među sobom govorimo čak 17 jezika, dakle, šarenije ne može! Ali, glazba je ta koja, u našem slučaju, nadilazi razlike u mentalitetu, kulturi i interesima. Zbog toga je naš direktor ne samo odobrio osnivanje benda, već je i nabavio potrebnu opremu! Time je omogućeno da oni koji se mogu ili žele kreativno izraziti putem glazbe za to imaju i priliku, i to na svom radnom mjestu!
Nije nevažno spomenuti i onaj drugi, nematerijalni faktor motivacije. Ovaj prvi je jasan: pokazao sam interes prema glazbi, poslodavac mi je omogućio da se njome i bavim kao predah od posla. Zaključak, radit ću produktivnije i na radnom mjestu ću biti zadovoljniji. Međutim, ima još nešto, nešto čega bi se svi poslodavci trebali pridržavati: Ne postoji bolji oblik motivacije od uvažavanja prijedloga koji dolaze iz kolektiva! I pritom ne treba praviti razliku je li nešto predložio predsjednik Uprave ili zaposlenik na zamjeni na određeno vrijeme!
Provedite kvalitetne i proaktivne ideje u djelo!
Ako Vaši zaposlenici u Vama prepoznaju osobu koja će ih rado saslušati i kojoj mogu bez ustezanja predložiti promjene, dopune i nove inicijative na radnom mjestu, Vi ne samo da ste osigurali da oni ostanu u Vašem kolektivu, već neposredno šaljete poruku o sebi kao poželjnom poslodavcu svima onima koji bi se u budućnosti mogli zanimati za Vaš kolektiv!
Motivacija dolazi iznutra, a sigurnost izvana. Sigurnost se može definirati Ugovorom o radu, ali motivacija se definira u komunikaciji! Teško da u profesionalnom smislu postoji ljepši osjećaj od onog da je Vaša ideja zaživjela, čak i da je naizgled sitna, ona Vam pruža to unutarnje zadovoljstvo i poticaj da radite dalje. Dat ću još jedan osobni primjer: U početku moje avanture kao copyrightera nisam znao što očekivati. Još gore, nisam znao što od mene očekuju oni koji su mi to povjerenje i poklonili. Slijedom toga, moj je prvi content plan odbijen. Pogriješio sam, ali samo sadržajno. Nisam napravio pogrešku da to shvatim kao svoj neuspjeh.
Je li neuspjeh motivacija?
Kratko i jasno: neuspjeh nije neuspjeh, ako je motivacija. Svaka je motivacija pozitivna, a svako je iskustvo mogući okidač motivacije. Primjerice, je li obitelj Luke Modrića neuspješna, pa je slijedom toga on imao teško djetinjstvo obilježeno teškim materijalnim prilikama i fizičkim radom? Ne! No, jesu li mu ti životni uvjeti pomogli kao motivacija u njegovu radu i dostizanju titule najboljeg na svijetu? Sigurno!
Zbog toga je vrlo važno dopustiti svojim zaposlenicima da se razvijaju, pratiti ih i motivirati. Jer, rezultati će doći, tekstovi će postati sve kvalitetniji, prodajni kontakti sve čvršći, a prognoze rasta sve stabilnije.
Team building, da ili ne?
Primijetio sam na edukacijama, poslovnim sastancima i razgovarajući s prijateljima zaposlenima u raznim gospodarskim granama da je pojam team buildinga nažalost mnogima nepoznat. Istovremeno, nikad nije bio jednostavniji za organizirati! Zvuči proturječno? – Znam!
Mnogi se poslodavci žale na neizvedivost team buildinga, a razlozi se uvijek jednaki: skupo je, ne možemo otputovati svi, tko bi radio taj dan, ne žele svi na paintball ili planinarenje… Istina je sve, osim jedne sitnice: Ne morate plaćati tradicionalne i skupe team buildinge! Vraćam se opet na vlastiti primjer. Nedavno smo na poslu imali dan roštilja, u dvorištu i na onoj maloprije spomenutoj terasi. Nismo nigdje putovali, a svi smo se stigli zajedno podružiti uz hranu, glazbu i lijepo vrijeme. Zgodan motivacijski boost, ali još važnije, izvediv svima!
Naravno, na svakom je poslodavcu da, sukladno potrebama i željama svog kolektiva, odabere prirodu team buildinga.
Je li i edukacija team building?
E, tu smo Vas čekali! Pomislit ćete sada da nije najsretnije oduzeti nekome jedan slobodan dan i onda ga još natjerati da nešto uči, ali evo zašto je edukacija možda i najbolji oblik team buildinga:

  1. Obuhvaća cijeli kolektiv: Bilo da se radi o individualnim treninzima na određenu temu ili pohađanju nekog općeg programa, kvalitetna je edukacija ujedno i prilika za dodatni razvoj timskog rada, suradništva te vertikalne i horizontalne komunikacije.
  2. Možete odabrati aktivnosti: Kvalitetna edukacija pruža Vam raznovrsnost (teorijski uvod u temu, primjeri, praktični zadaci, radionice, zadaci za individualan rad i vježbu). Prije početka ciklusa edukacije, Vi možete staviti dodatan naglasak na teme i metode rada koje Vašem timu posebno odgovaraju ili mogu biti od pomoći.
  3. Izgrađuje Vas osobno i profesionalno: Kvalitetna edukacija nikada nije neosobna. Komunikacijski obrasci kojima se služite u vježbama, zadaci izgradnje povjerenja i zamjene uloga, improvizacija i timski rad pomoći će Vam ne samo u profesionalnom životu, već i u osobnim odnosima.
  4. Ne morate nigdje ići: takozvani in-house treninzi i edukacije održavaju se u vrijeme i na mjestu koje sami odaberete, a to može biti i za vrijeme radnog vremena u Vašem poslovnom prostoru!

Motivacija + edukacija = dobitna kombinacija
U suvremenoj poslovnoj literaturi javlja se pojam asseta: imovine koja generira dodatnu vrijednost. Kako što je već spomenuto, najvrjedniji asset svake suvremene tvrtke jesu njezini zaposlenici. Što više vještina zaposlenici uspiju razviti, to su dragocjeniji, sposobniji i spremniji generirati veću vrijednost za poslodavca koji prepoznaje i vrjednuje njihove vještine.
Iz osobnog iskustva potvrđujem osjetne prednosti kolektiva i poslodavca koji motivira i razvija kvalitetne ideje svakog zaposlenika te nudi konstante prilike za dodatne edukacije i preuzimanje sve više odgovornosti. Provedite anketu: koliko Vaših zaposlenika odabire Vas kao najboljeg poslodavca u dosadašnjoj karijeri? Nakon toga, primijenite neke od savjeta u ovom članku. Provedite anketu još jednom za šest mjeseci. Rezultati će Vas iznenaditi!
Kako prepoznati kvalitetnu edukaciju?
Kvalitetnu edukaciju čine individualan pristup, oblikovanje metoda i radionica prema potrebama klijenta, raznovrsnost predavača i prezentacijskih perspektiva, interaktivan pristup, konstantno davanje povratnih informacija te zajedničko vrjednovanje rezultata i izvedbe programa na kraju suradnje. Ukoliko želite takvo iskustvo, Govornička akademija Demosten svojim iskustvom i cjelovitim pristupom jamči Vam vrijedno, jedinstveno i kompletno edukacijsko iskustvo! Naši klijenti omogućili su nam da zajedničkim radom i povjerenjem postanemo najveća i najuspješnija govornička Akademija u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na in-house treninge poslove komunikacije. Obratite nam se s povjerenjem i recite nam koje teme Vas posebno zanimaju!

Objavljeno

Zašto je korisno poslovno pripovijedanje?

Piše: Neda Fleur Janovski
Često me polaznici pitaju: “Zašto bi netko želio slušati moje priče?” To je dobro pitanje!
Doista, zašto bi itko brinuo o tome što vam se dogodilo na odmoru u Grčkoj? Ili, o strašnom  vremenu koje ste proveli zaglavljeni u liftu? Ili, o boli koju ste trpjeli tokom maratona? O vašem ushićenju zbog završetku studija?
U osnovi,  pitanje o tome “zašto bi netko brinuo” je nedostatak razumijevanja o tome kako priča funkcionira.
Važno je imati na umu:

  • Iako je vaša priča specifična za vas, ona može biti poučna i za nekoga drugoga.
  • Priče utječu na slušatelja na emocionalnoj razini, a ne samo intelektualno.
  • Priče igraju vitalnu ulogu u zadržavanju pozornosit publike.

Zašto pričati priče?
Zašto priče potiču sva osjetila tako da se smijemo, plaćemo, ali  i učimo, sve u isto vrijeme? Sve to povezano je s učinkom priče u limbičkom dijelu mozga. To je onaj dio našeg mozga koji je povezan s odlučivanjem na temelju osjećaja, kao što su vjernost i povjerenje. Cilj pripovijedanja je da zaobiđemo logičkim razmišljanjem izuzetno zauzet neo-korteks naših slušatelja, te dopremo do  dijela limbičkog mozga. Tada se možemo povezati s ljudima na emocionalnoj razini i, vrlo vjerojatno, uzrokovati da netko promijeni svoje mišljenje, svoje ponašanje, ili barem razumje što govorite.
Uvijek govorim polaznicima radionice Poslovnog pripovijedanja da postoji velika razlika između intelektualnog razumijevanja onoga što ste rekli, i nečijeg pristanka da postupi onako kako želite. Da ga pridobijete za ono što činite. Znate na što mislim, zar ne? Netko vam pokušava nešto prodati i sve to ima svoj logični smisao, ali ne kupujete jer vas prodavač nije  “preselio” na visceralnu razinu. (To je ona razina kada reagirate svojom unutrašnjošću).
Zašto nam je korisno poslovno pripovijedanje u prezentacijama i javnom nastupu?
Emocije su vaš adut u nastupu. Ljudi koji svoj nastup temelje samo na logičnim činjenicama, često ne uvjere slušatelje da prihvate njihovo stajalište. Ako logika nije popraćena sa slikama i emocijama kroz priču, auditorij će ostati „gluh“ i neće reagirati onako kako želite.
Kombiniranje logike i osjećaja siguran je put do onog dijela slušateljevog mozga koji se zove – limbički i koji je zaslužan za sve priče koje pamtimo.
Zašto nam je korisno pripovijedanje?

  1. Potiče dijeljenje znanja
  2. Pomaže fokusiranje slušatelja
  3. Prenosi vrijednosti koje zastupate
  4. Pomaže da slušatelji pamte vaš nastup
  5. Vodi slušatelje u budućnost!

Priče su sjećanja
Svi znanstveni dokazi samo objašnjavaju ono što znamo iz iskustva: priča se sjećamo zbog slika i emocija koje su u njoj sadržane.
Pouku priče pamtimo jer je ugrađena u sliku ili slike, ili još bolje, u igrani film. Slike su filmovi koji aktiviraju naše osjećaje.
Idemo testirati ovu teoriju. Sjetite se filma koji ste prvi put vidjeli prije deset i više godina. Možda vam je to jedan od najdražih filmova?
Što je prva stvar koju ste vizualizirali kada ste se sjetili filma? Kladim se da je prva stvar koja vam je pala na pamet, bila slika ili scena. Vidjeli ste sliku nekog glumca ili glumce u određenoj sceni iz filma.
Ako bih vas zamolila  da opišete scenu, vidjet ćete da pamtite sve detalje. Možete opisati glumce, odjeću, mjesto i situaciju. Ono što je još više iznenađujuće je da možete jasno opisati svoje emocije. Isto tako lako kao što ste to učinili kad ste gledali film prije više od desetljeća.
Sjećamo se slika i scena
Dakle, prvo što pamtimo su slike i scene. I povezano s tim slikama, emocije i osjećaji, i na kraju, ako je bila neka nezaboravna riječ ili rečenica u toj sceni, mi ćemo se sjetiti nekih dijaloga.
No, u odnosu na to kako se živo sjećamo slike, rijetko se možemo sjetiti mnoštva dijaloga. Možda bismo se sjetiti rečenice koja je postala poznata jer je često ponavljana, kao na primjer: “Život je kao bombonijera”, ali ćemo se uglavnom se sjetiti slike i emocije koju smo tada doživjeli.
Bulleti su dosadni
Naš mozak prvo pamti sliku, a potom se sjeća emocionalnog konteksta. Pa ipak, većina naše komunikacije odvija se riječima i jezikom. Jedan sat nakon što netko održi prezentaciju punu divnih riječi i PowerPoint slajdova, često se ne možemo sjetiti većine prikazanog.
Evo zašto …Kada mozak prepozna događaj pun emotivnog naboja, amigdala oslobađa dopamin. Budući da dopamin uvelike pomaže kako memoriji, tako i obradi informacija, moglo bi se reći da šalje u mozak poruku koji glasi: “Zapamti ovo!”
Što je amigdala?
Amigdala ili Corpus amygdaloideum (od grčke riječi za badem), u anatomiji je naziv za velik sklop jezgara smješten u vrhu sljepoočnog režnja.
Ona je naš centar za emocije. Ako nas netko uzruja, nešto nas izbaci iz takta, netko nas povrijedi, amigdala odmah šalje ostatku mozga znak za uzbunu i naše srce počinje jače kucati, ruke nam se znoje i mi smo u predstresnom stanju.
Postoje dvije amigdale, po jedna sa svake strane mozga i smještene su bliže prednjoj strani glave. Ljudska amigdala razmjerno je velika u odnosu na amigdalu naših najbližih evolucijskih srodnika primata.
Kad ju ne bismo imali, izgubili bi sposobnost prepoznavanja osjećaja, kao i svako sjećanje o osjećajima. Bili bismo nezainteresirani za kontakte, ne bismo mogli prepoznati bliske rođake, pa čak ni našu užu obitelj. Amigdala je naše spremište emocionalnog pamćenja.
Pokrenite amigdalu vaših slušatelja!
Ljudi vole slušati tuđe priče. Tako se povezujemo, učimo i upoznajemo jedni druge. Često su iskustva pripovjedača ista kao i iskustva slušatelja. To je ona strateška točka koja daje kontekst cijelom nastupu. Točka koja u slušateljima pokreće sjećanja i koja im pomaže da se identificiraju s vašom prezentacijom. Da ju pamte još dugo vremena.

Objavljeno

Komunikacijske vještine presudne su za uspješno političko djelovanje i upravljanje

Piše: Kristijan Sedak
Komunikacija je odavno prerasla svoju iskonsku, isključivo pragmatičnu funkciju: prenijeti poruku od pošiljatelja do primatelja te potom povratnom spregom obavijestiti pošiljatelja da je poruka stigla do cilja. U današnje vrijeme taj čudesan proces spaja kontinente, povezuje prošlost i sadašnjost, priprema nas za budućnost, pokreće. Sukladno tome pojavila se potreba proučavanja, opisivanja te praktičnog ovladavanja fenomenom komunikacije: otvorilo se pitanje komunikacijskih vještina.
Komunikacijske vještine skup su, posebno u današnje vrijeme, presudnih kvaliteta za uspješno javno djelovanje. Bilo da se radi o osobnoj komunikaciji, verbalnoj ili neverbalnoj, ili nekom drugom obliku audio-vizualne i mrežne komunikacije, vrlo je važno unaprijed jasno odrediti komunikacijski cilj te poznavati sredstva, odnosno etape koje je potrebno proći kako bi se željeni cilj dostigao. Komunikacijske su vještine, sukladno tome, osim stručnog znanja, osnovni preduvjet za uspješno bavljenje bilo kojim oblikom javne ili političke djelatnosti. Bilo da se radi o načinu na koji komunicirate unutar svog suradničkog tima, sa svojim pročelnicima te savjetnicima, sa sugrađanima, sadašnjim i potencijalnim biračima, istaknute komunikacijske vještine mogu vas istaknuti u odnosu na većinu te vam dati onaj jedan potreban korak prednosti.
Pritom je vrlo važno na umu imati jednu zanimljivu komunikacijsku činjenicu: vaša komunikacija počinje puno ranije nego što progovorite ili pritisnete tipku za slanje elektroničke pošte. Onog trenutka kada vas prozovu za govornicu ili na kulturnom događanju spomenu vašu prisutnost, onog trenutka kada ujutro ulazite u ured ili kad stupate u prostor predviđen za davanje izjave, a kamere su još ugašene – već tada započinje vaša komunikacija, a vaše su komunikacijske vještine već tada na testu. Vaša odjeća, držanje, položaj tijela i stav u prostoru vašim će sugovornicima ili publici često reći i više od riječi koje ste pomno unaprijed pripremili. I ono što je najvažnije reći prije nego se posvetimo pojedinim komunikacijskim vještinama: nije moguće ne komunicirati. Moguće je samo željeti i ne željeti komunicirati, ali stanje u kojem nema komunikacije u javnom prostoru ne postoji.
 
Komunikacijske vještine i javni nastup u upravljanju i poslovanju
Politička je djelatnost u svojoj biti oduvijek bila javna djelatnost zastupanja većine: borba odabranih za interese mnogih te je samorazumljivo da su u takvoj strukturi odabrani imali veće ovlasti i odgovornosti upravljanja društvenim pitanjima. Danas je više nego ikada prije jasno da su upravo komunikacijske vještine presudne za uspješno političko, ali i poslovno djelovanje u društvu koje je umreženo kao nikada prije i gotovo u realnom vremenu može pratiti sve vaše nastupe, izjave, odluke ili objave. Uspješan poslovni čovjek, a tako i uspješan političar, svjestan je važnosti načina na koji prezentira i objavljuje svoje ideje i odluke, tako da su komunikacijske vještine neizostavne. Bilo da držite politički govor ili prezentirate neki prijedlog, izmjenu ili dopunu odluke u vašem uredu, budite svjesni temeljnih komunikacijskih vještina i svojim ćete suradnicima i publici postati pamtljiv i zanimljiv govornik. Budite asertivni! Budite uvjerljivi, sigurni u sebe i svoju ideju. Argumentirajte, definirajte i držite se svoje središnje misli. Vrlo je važno svojim vlastitim argumentima, ma koliko oni snažni bili, uvijek pronaći bar jedan protuargument: ako to ne učinite vi, učinit će netko drugi, najčešće protukandidat. Sami pokažite kako ste svjesni možebitne slabosti svog prijedloga jer time dokazujete i predanost da istu, ukoliko dobijete povjerenje svog tima ili birača, što prije uklonite. Radite na sebi! Ne postoji čovjek ni govornik koji ne osjeća tremu, ali postoje mnogi stručnjaci i programi koji vam pritom mogu pomoći. Ukoliko ipak nešto pođe po zlu, zastanite, udahnite i krenite dalje. Čovjek ste i vaši suradnici i birači će se poistovjetiti s tim mnogo lakše nego s umjetno oblikovanim i monotonim frazama koje je za vas napisao netko drugi.
Ukoliko živite u poslovnom ili svijetu politike, nije pretjerano reći da živite – u javnosti. A često i od javnosti. To je vrlo složeno pitanje jer se način na koji javno istupate ili komunicirate s javnošću može izravno odraziti na vaš osobni uspjeh ili neuspjeh. Zbog toga je vrlo važno zadržati pregled nad svojim javnim nastupom. Unaprijed promislite o strukturi svog obraćanja, dopisa, izjave, odgovora na novinarski upit ili bilo kojeg drugog oblika javne komunikacije: kako ćete započeti, što ćete smjestiti u glavni dio te kako ćete završiti? Što ćete i kada dodatno istaknuti? Postoje načelni odgovori na ova pitanja, ali na kraju se sve svodi na vaš javni identitet i na prepoznatljivost vas kao govornika i javnog djelatnika.
Osim uspjeha u komunikaciji, komunikacijske vještine osiguravaju vam još jednu bitnu prednost svakog javnog djelovanja: one pozitivno utječu na vaš imidž, a nerijetko i na imidž zajednice koju predstavljate.
 
Komunikacijske vještine i imidž zajednice
Što je zajedničko slijedećim ulogama: voditelju projektnog tima, predavaču, znanstveniku, izlagaču na sajmu usluga i/ili proizvoda, voditelju institucije, uspješnom sportašu, političaru, nastavniku, roditelju ili najboljem prijatelju?
Ako ste pomislili na dobar izgled, niste u potpunosti u krivu. No, ako zamislite situaciju u kojoj samo izgledate lijepo, a pred ostalima ne možete izgovoriti suvislu rečenicu, sva uvjerljivost u koju možda sami vjerujete, pod tušem ili pred ogledalom, rasplinut će se kao dim. Ili, još bolje, zamislite najljepšu plažu na svijetu uz kristalno čisto more i tristotinjak sunčanih dana u godini, ali bez ijednog ležaja ili izvora pitke vode. Upravo tako se može dočarati javni djelatnik kojemu nedostaju komunikacijske vještine. A njihov nedostatak neupitno loše utječe ne samo na imidž pojedinca kojem nedostaju, već često i organizacije koju takva osoba predstavlja. Najočitije je to u manjim, lokalnim zajednicama, gdje se stanovnici općina često poistovjećuju sa svojim načelnikom jer ga poznaju osobno, no nije isključeno da se poistovjećivanje javi i na regionalnoj razini, sa županima te gradonačelnicima većih gradova. Sjetite se samo čak i državnika na spomen čijeg imena odmah na umu imamo cijelu državu koju su nekoć ili je još danas predstavljaju. Sve to proizvod je imidža kojeg su izgradili, svojim javnim nastupom, govorničkim držanjem te komunikacijskim vještinama u duhu vremena i okolnosti. Jasno je da se komunikacija mijenja s vremenom i pod utjecajem društveno-političkih silnica, a samim time mijenjaju se i vještine potrebne da bi se komunikacijom u javnom prostoru ovladalo. Međutim, jedno je sigurno: način na koji javno istupate i komunicirate bitno će utjecati ne samo na vaš osobni, već i na imidž zajednice koju predstavljate. Svaki javni djelatnik zna za prethodnu rečenicu. Međutim, samo oni dobri se iste i pridržavaju.
Izvor: Gradonačelnik.hr

Objavljeno

Upravljanje ciljevima i vremenom – organizirati se ili patiti?

Piše: Neda Janovski
Definiranje ciljeva prvi je korak ka samoorganiziranju. Brzina poslovnih događanja, mijenjanje poslovnih planova u zadnji tren i slične situacije prijete da u vašem poslovnom životu izazovu kaos. Što najprije obaviti, koji su prioriteti i kojim ih redoslijedom rješavati, pitanje je s kojim se susrećemo gotovo svakodnevno. U takvim situacijama, procesi definiranja ciljeva i upravljanja vremenom postaju od ključne važnosti.
Kako bismo bili bolje organizirani te tako ovladali i ciljevima i vremenskim okvirima koji su nam zadani, potrebno je prije svega promijeniti naše navike. Poznato je da navike usvajamo u roku od mjesec, dva, ali nam je za rješavanje loših navika potrebno i nekoliko mjeseci. Dobra je vijest da nam navike nisu genetski uvjetovane pa ćemo ih zato, uz malo dobre volje i motivacije, uspjeti promijeniti.
Prvi korak u toj promjeni je postavljanje ciljeva. Tu će nam pomoći  SMART metoda koja se sastoji od jasno definiranih ciljeva, njihove mjerljivosti, mogućnosti ostvarenja tih ciljeva, njihove izvedivosti te jasno definiranog vremenskog okvira u kojem ih treba izvršiti.
Drugi korak je određivanje prioriteta, njihovo analiziranje te praćenje njihovog ostvarenja.Kad smo postavili ciljeve, moramo njima i upravljati. Budući da vrijeme ima svoj tijek, njime teško da možemo gospodariti. Ali, ono što možemo je organizirati ga tako da budemo što efikasniji. Istraživanja pokazuju da ukoliko provedemo samo 10 minuta planirajući, uštedimo svaki dan 1 sat.

  • Što je to 80:20? To je Paretov princip koji kaže da uobičajeno trošimo 80% vremena kako bismo ostvarili 20% rezultata. Njegova je teorija da dobrom organizacijom vremena možemo preokrenuti taj omjer te s 20% vremena možemo ostvariti 80% rezultata. Zvuči idealno? Sigurno da zvuči? Naime mi nismo sami u našem poslu. Ovisimo o kolegama s kojima surađujemo, ovisimo o šefovima s kojima moramo imati sastanke, ovisimo i o nivou naše energije koja nam utječe na efikasnost…mnogo je tu čimbenika o kojima ovisimo. A te čimbenike zovemo Kradljivcima vremena. Pamćenje je loš vodič – zaboravljamo koliko vremena potrošimo čitajući nepotrebne mailove, telefonirajući, pričajući s kolegama, boraveći na internetu, Facebooku i ostalim društvenim mrežama. Kad bismo to sve popisali, vidjeli bismo koliko nam vremena odlazi u tom tzv. praznom hodu.

Kako nam se to ne bi događalo, pomoći će nam TO DO lista. Ona je posebno korisna kad moramo tijekom dana obaviti brojne zadatke.Ona će vam omogućiti da složite prioritete i da kraj svakog stavite kvačicu kad zadaci budu obavljeni. Kakav divan osjećaj!
Jack Paar je rekao:
» Kod pogledam unatrag, moj mi život izgleda poput dugog vježbališta s preprekama, a najveća prepreka sam ja».
Nemojte biti svoja najveća prepreka! Organizirajte se kako ne bi patili!