Milanović vs. Josipović: dvije različite PR priče u borbi protiv negativnih nadimaka u javnosti

Piše: Dunja Nekić

Mediji su danas jedan od glavnih izvora informiranja javnosti, a gotovo svaka javna osoba nastoji se predstaviti javnosti u što boljem svjetlu. Upravo zbog toga, javne osobe svoj imidž će graditi ili njegovati kroz odnose s javnošću, a iskustva i savjete primat će od svojeg osobnog PR stručnjaka.

U političkom svijetu najviše pozornosti u gradnji svojeg imidža i komuniciranjem s javnošću trebali bi  posvetiti upravo predsjednici. Nakon što stupe na predsjedničku funkciju, njihovi govori i ponašanja postaju jedna od glavnih tema u medijima, a njihov imidž može se promijeniti u bilo kojem trenutku. 

Zašto je važno da predsjednik ima dobre odnose s javnošću?

Koliko je potrebno imati dobre odnose s javnošću i cijeli jedan kvalitetan tim stručnjaka može posvjedočiti fenomen koji je pogodio bivšeg predsjednika Ivu Josipovića koji je zbog svojega lošeg upravljanja odnosima s javnošću zapamćen kao predsjednik koji asocira na životinju iz skupine mekušaca.

Na početku svoje političke kampanje, Ivo Josipović imao je pozitivan imidž u javnosti, a tome može posvjedočiti i činjenica da je na izborima 2010. pobijedio Milana Bandića, još uvijek aktualnog zagrebačkog gradonačelnika, i to sa 59.45 % glasova. Kampanja koja je donijela pobjedu Josipoviću je bio slogan „PravDA za Hrvatsku“, a cijela kampanja temeljila se je na simbolima jednakosti, pravednosti te temeljenjem na konotacijama i simbolima bivše Jugoslavije kako bi se mobiliziralo i privuklo lijevo biračko tijelo u Republici Hrvatskoj. Upravo to mu je i uspjelo te je 2010. odnio pobjedu, a građanima je obećao novu pravednost.

Međutim, nagli razvoj društvenih mreža omogućio je publici veliku interaktivnu sposobnost u kojem se je stvorila jedna potpuno nova javna sfera posljedicom globalizacije u kojoj je bilo tko mogao slobodno, upućeno i javno raspravljati o politici u Hrvatskoj.

Zbog mogućnosti komentiranja na društvenim mrežama – poput Facebooka i Twittera, predsjednik Ivo Josipović ostao je zapamćen prema podrugljivim komentarima i nadimkom koji asocira na morskog mekušca zbog ponašanja u javnosti bez čvrstog stava i sadržaja o mnogobrojnim temama koji je dodatno kvario taj cjelokupni imidž. Josipovićev stil komunikacije mogao bi se zbog toga okarakterizirati kao analitički stil komunikacije u kojem postoji mnogo nepripremljenosti i improvizacije. Međutim, Ivo Josipović je pokušao popraviti svoj imidž u javnosti tako da je na svojoj službenoj Facebook stranici objavio sliku sebe kako peče lignje na žaru povodom obilježavanja 70. obljetnice Dana oslobođenja Splita od fašizma.

Tadašnji predsjednik Ivo Josipović pokušao je ispraviti tada pogrdne nazive o sebi pokušavajući „ismijati“ i poništiti taj negativni nadimak o sebi u javnosti „da je mekanog stava“, međutim, nije uspio. Naime, takva objava samo je još dodatno izazvala raspravu i ismijavanje u na društvenim mrežama te je čak i pri kraju mandata, ali i nakon njega, ostao zapamćen kao predsjednik mekušac. Iako je strategija u odnosima s javnošću trebala biti uspješna i jedna pozitivna PR priča, na kraju je predsjednikova objava postala primjerom neuspješnog upravljanja društvenim mrežama. Razlog tomu bilo je loše krizno komuniciranje, to jest, Josipovićevi odnosi s javnošću su prekasno reagirali na krizu oko nadimka, koji se je na samom početku činio bezopasnim, ali je ipak itekako narušavao njegov imidž.

„Kokaina nemate?“: Milanovićevi odnosi s javnošću i „borba“ protiv negativnih nadimaka u javnosti

U sličnom problemu, kao i bivši predsjednik Ivo Josipović našao se je i današnji aktualni predsjednik Milanović koji je otpočetka svoje predsjedničke kampanje obilježen kao predsjednikom koji ima učestale probleme s nosom. Do takvog razmišljanja javnosti došlo je zbog čestog šmrcanja i brisanja nosa na javnim nastupima, ali i pred svjetlima kamera.

Nije dugo trebalo da društvene mreže eksplodiraju i da se među komentarima počne raspravljati zašto (ili što) šmrče Milanović.

Iako je Milanovićeva predsjednička kampanja bila uspješna, čemu može posvjedočiti i njegova pobjeda na izborima, iz izborne kampanje izašao je kao „predsjednik s karakterom“.

Međutim, Milanović je, za razliku od svog prethodnika Josipovića uspio nastaviti trend iz svoje kampanje predsjednika s karakterom upravo kroz svoje govore u javnosti koristeći se

U svojim javnim govorima, Milanović često vrlo jasno definira svoje stavove i mišljenje koje često zna potkrijepiti i u svojim objavama, i to na službenom Facebook profilu. Zbog svojeg dominantnog stila komunikacije, ali i korištenja komunikacije ad hominem, njegov Facebook profil često se zna uspoređivati s profilom bivšeg američkog predsjednika Trumpa.

U mnogim svojim objavama, Milanović je jasno dao do znanja da ga nije briga za biranje riječi u javnom diskursu, a to je dokazao i čestim prozivanjem javnih osoba, udruga i institucija u svojim objavama. Takvim stilom komunikacije Milanović doista nastavlja trend „predsjednika s karakterom“ kojega je obećavao tijekom predsjedničke kampanje, a o njegovom nadimku u javnosti pokušao je stati kraj kada je na konferenciji za medije upitao konobara „kokaina nemate?“. Time je Milanović htio dati do znanja drugima da ga nije briga za prozivke, ali i na jedan indirektan način ismijati onu javnost koja ga je tako nazvala. Njegovom „karakteru“  pridonijela je posebice njegova neverbalna komunikacija. Snažnim podizanjem obrva, podrugljivo smijanje i pretjerano mahanje rukama pridodalo je dojmu njegove samouvjerenosti u komunikaciji, ali i aroganciji. Međutim, sve je to zapravo dio njegove političke komunikacije koja je već zbog takvih gesti u komunikaciji postao prihvaćen stil u javnosti i okarakteriziran kao njegov „karakter“, a ako taj stil komunikacije gledamo sa stajališta odnosa s javnošću, onda bi taj stil okarakterizirali kao pasivno-agresivan stil komunikacije.