Kako pobijediti u (svakoj) raspravi?

Piše: Sara Batinić 

Eristička dijalektika sintagma je sastavljena od dviju riječi koje potječu iz grčkoga jezika, a dijele vrlo slično značenje; eristika dolazi od riječi eristikḗ tékhnē što se prevodi kao vještina u prepiranju, dok riječ dialektikḗ (tékhnē) znači (vještina) raspravljanja. Ako bismo se odvažili to prosto prevesti kao vještinu prepiranja, znači li to da se erističari bave svađanjem?

Arthur Schopenhauer, njemački filozof, autor je knjige: Eristička dijalektika: kako pobjeđivati u raspravama, u kojoj predlaže ravno trideset i osam “dijalektičkih zahvata” pomoću kojih možemo pokušati pobiti sugovornikove argumente. Knjigu započinje odvajanjem dijalektike od logike jer tvrdi kako se logika bavi stvarima vezanim za postupanje uma, dok dijalektika stavlja naglasak na nadmudrivanje umova. Erističku, pak, dijalektiku definira kao nauk o čovjekovoj urođenoj sklonosti da uvijek bude u pravu.

Schopenhauerovi “zahvati” ponekad se nazivaju i logičkim pogreškama i/ili smicalicama jer nerijetko ne donose dostatne protuargumente, već načine kojima sugovornikov argument možemo izokrenuti i, npr. pridobiti simpatije publike. Kako bismo postali dobri govornici, važno je znati procijeniti komunikacijsku situaciju, svoju publiku i/ili sugovornika te baratati temom o kojoj se raspravlja. Donosimo neke od Schopenhauerovih “zahvata” koje možete pokušati upotrijebiti u sljedećim raspravama (dakako, s oprezom, ovisno o tome što je krajnji cilj vašeg govora).

 

1. Prvi zahvat naziva se ekstenzija te se odnosi na proširivanje protivnikove tvrdnje, toliko da se to može nazvati pretjerivanjem; ona može biti vrlo korisna tijekom određenih rasprava jer su često vrlo općenite tvrdnje više izložene napadima.

Primjer 1. Ekstenzija

A: Vaši su argumenti smiješni.

B: Evo, publika umire od smijeha.

 

2. Homonimija je zahvat koji se odnosi na proširivanje tvrdnje na nešto što nema ništa zajedničko s početnom tezom i/ili temom, osim izgovora.

Primjer 2. Homonimija

A: Još uvijek nije dokazano jeste li povezani s misterijem njezina nestanka.

B: Nisam misteriozna osoba, stoga nema potrebe da me povezujete s bilo kakvim misterijima.

 

3. Petitio principii podrazumijeva dokazivanje nečega pod drugim imenom tako da, ako dvije stvari slijede jedna iza druge, jednu dokazujemo, a drugu potvrđujemo iz prve – dokazujemo pomoću nečega što samo nije dokazano, a uzima se kao siguran dokaz.

Primjer 3. Petitio principii

Naravno da pušenje uzrokuje karcinom kada je dim cigarete kancerogen.

 

4. Autor navodi i tzv. sokratsku metodu koja se sastoji od ispitivanja s ciljem zaključivanja istinitosti sugovornikove tvrdnje iz njegova priznanja. Ona podrazumijeva opširno i brzo ispitivanje te argumentaciju kako bi se prikrilo ono što želimo utvrditi kao istinito.

Primjer 4. Sokratsko ispitivanje

A: Možete li navesti primjer koji podupire vašu tezu?

B: osoba iznosi primjer

A: A kako možemo izmjeriti iznesene dokaze?

B: osoba (ne)navodi primjere

A: Jeste li sigurni da ste naveli dovoljno informacija kojima opravdavate svoje stajalište?

 

5. Argument ad hominem podrazumijeva negaciju istinitosti tvrdnje ukazivanjem na vrijednosti ili osobine našeg sugovornika. U slučaju da se od nas (govornika) traži suprotstavljanje određenoj tezi, trebamo stvari okrenuti prema općenitim pretpostavkama i tome se protiviti.

Primjer 5. Ad hominem

Donošenje važnih odluka zahtjeva racionalno stanje uma, dakle trudnice ne bi trebale sudjelovati u njima budući da je njihovo raspoloženje pod utjecajem hormona i, stoga vrlo promjenjivo.

 

6. Argumentum ad auditores koristimo kada raspravljamo sa stručnjakom ispred nestručne publike; to činimo tako da koristimo nevaljan iskaz za koji će samo naš sugovornik znati da je nevaljan, ali će pridobiti publiku izazivanjem smijeha. Time ćemo prebaciti temu rasprave na nešto u potpunosti nepovezano njome, a sugovornika ćemo postaviti u poziciju da mora naširoko, ali amaterski objašnjavati zašto naš iskaz nije točan. To dovodi do pada koncentracije publike te početni argument više nije relevantan.

Primjer 6. Ad auditores

A: Ne možete dozvoliti da učenici konzumiraju toliko čokolade tijekom nastave kada je dokazano da previše šećera smanjuje koncetraciju i ubrzava pojavu umora kod djece.

B:  Prvo smo im oduzeli mobitele, sada bismo im trebali zabraniti i čokoladu. Što je sljedeće, pravo na disanje?

 

7. Retorsio argumenti ili tzv. turning tables zahvat je kojim sugovornikove argumente možemo okrenuti protiv njega samog; ako otkrijemo argument koji u sugovorniku izaziva ljutnju, to pokazuje njegovu slabost te je na nama da nastavimo s njegovim nametanjem.

Primjer 7. Retorsio argumenti

A: Maja je samo jedno zaigrano, šestogodišnje dijete. Moraš joj malo popustiti.

B: Baš zato što je dijete, moram joj ukazati na pravi put, inače će dodatno ojačati te svoje loše navike.

 

8. Argumentum ad personam ponekad je pogrešno tretiran kao argumentum ad hominem; kod argumentum ad personam, argumentaciju prebacujemo s glavne teme izravnim vrijeđanjem sugovornika. Stvaramo argumente protiv sugovornika, umjesto protiv njegovih argumenata.

Primjer 8. Ad hominem

Naravno da tvrdiš kako Bog ne postoji kada si osuđeni kriminalac.

 

9. Non causae ut causae zahvat je koji se tretira kao logička pogreška; njime pokušavamo dokazati zaključak iz teza iz kojih on ne može slijediti. Ovaj zahvat može biti uspješan samo ako raspravljamo sa sramežljivim ili nedovoljno osviještenim sugovornikom.

Primjer 9. Non causae ut causae

Zaspim svaki put kada sunce zađe, dakle moje spavanje uzrokuje zalazak sunca.

 

10. Argumentum ad verecundiam odnosi se na podupiranje argumenata mišljenjem ili uvjerenjima određenog autoriteta. Takav zahvat može se tretirati valjanim, ako je osoba koju citiramo zaista poznata po svojoj stručnosti i sposobnosti u određenom području.

Primjer 10. Ad verecundiam

Koristim XY pastu za zube, budući da moj zubar, koji je najpoznatiji zubar u gradu, tvrdi da je to najbolje pasta koja postoji.