Jesu li navijačke skupine uspješni komunikatori?

Piše: Robert Rogina

Navijači kao supkultura, s mnogim odlikama kontrakulture, nepresušno su nadahnuće za medijske uratke, bilo da je riječ o detaljnim opisima navijačkih nereda i nasilja ili pak, rjeđe, izvještavanja o pozitivnim aktivnostima navijačkih skupina. Navijače se u medijskim prikazima označava, ovisno o prilici, ili kao skupinu neostvarenih marginalaca sklonih incidentnim situacijama ili se njihov značaj uzdiže na razinu jednog od glavnih problema u društvu. Ipak, iz komunikološke perspektive zanimljivo je proučiti i fenomene povezane uz samu komunikaciju navijačke skupine: ključne poruke, motivaciju, hijerarhiju unutar skupine, analizu napjeva itd.

Kad govorimo o navijačima, posebice ultrasima (najvatrenijim i najvjernijim pratiteljima kluba), potrebno je istaknuti pojam kodeks. Kodeks predstavlja nepisana pravila ponašanja unutar navijačke skupine i prema drugim skupinama kojeg se pridržava radi ostvarenja zajedničkog cilja grupe. Zadivljujuća je razina poslušnosti i podređivanja pojedinca u skupini pravilima koja nisu formalna. Neka od ključnih pravila za očuvanje stabilnosti grupe svakako su da se izvan grupe ne iznose problemi vezani uz nju, kao i to da svi trebaju djelovati po načelu: svi za jednog – jedan za sve. Važan čimbenik života skupine je navijačka solidarnost. Kada dođe do problema (za primjer je dobro uzeti gostovanja navijača budući da tamo najčešće dolazi do nezgodnih situacija), primjerice sukob s drugom skupinom ili nedostatak financijskih sredstava pojedinca, tu solidarnost navijača ne zakazuje. Na tribini prestaje biti važna obiteljska pozadina, stupanj obrazovanja, političke preferencije navijača. Jedino važno jest  očuvanje i unaprjeđenje cjelokupnog imidža grupe. Ipak, na tribini nema potpune demokracije. Tako mlađi pripadnici navijačke skupine slušaju starije i iskusnije, posebice takozvanu „prvu ekipu“ koja se kroz prošlost dokazala, a sada je , posjedujući snažan autoritet,  primjer  ostalima. Unutar „prve ekipe“ nalazi se i vođa navijanja. Vođu biraju članovi navijačke skupine na izborima. Uloga je vođe često  presudna. Njegova verbalna i neverbalna komunikacija prelijeva se na cijelu skupinu. Vođa je glavni motivator, mora posjedovati snažnu karizmu te izazivati strahopoštovanje i poslušnost jer u suprotnom dolazi do anarhije. Pravi vođa će reći: prvo ja, a onda svi ostali.

Jedan od najkorisnijih alata za unaprjeđenje kohezije i zajedničkog duha skupine svakako je korteo. Korteo je organizirana povorka navijača glavnim ulicama grada do stadiona. Karakterizira ga glasno navijanje, upotreba pirotehnike i koreografije. Uz podršku klubu i jačanje zajedništva, često služi i za iznošenje stavova grupe u vezi s politikom kluba.

Poruke (tzv. krpe), koje navijači podižu za vrijeme utakmice, mogu imati nekoliko namjena. Njima se najčešće pokazuje ljubav prema klubu ili gradu iz kojeg je klub. Također, porukama se uzdiže i vlastita skupina, a ismijava ili ponižava pripadnike suprotne skupine. Nije rijedak slučaj da se poruke koriste i za kritike upućene prema vodstvu kluba i mogućim problemima u njemu. Najemotivnije su poruke posvećene preminulim kolegama s tribine, važnim datumima u povijesti kluba, grada i naroda. Za uspješnost poruke poželjna je jednostavnost, dosjetljivost, duhovitost, ponekad i sarkazam. Od stilskih sredstava najčešće se koriste rima i usporedbe. Nerijetko se koriste i stihovi poznatih pjesama povezanih uz podneblje kojem klub pripada.

Napjevi skupina ključan su dio navijačkog folklora. Repertoar pjesama razlikuje se ovisno o prigodi, u odnosu na to tko je “ciljana javnost”( neprijateljska  konkurentska skupina i klub ili simpatizeri lokalnog trećeligaša, npr.) Na tribini postoje pjesme koje su uvijek na “popisu izvođenja”, one su na određen način ono što čini grupu, njena osobna iskaznica. Nove se pjesme  jednostavno ili “prime” i uđu u srca navijača ili se nakon nekog vremena izgube ako ponavljanjem nisu uspjele postići odobravanje navijača.

Posljednjih je godina prisutan svojevrstan trend ubacivanja pojmova i fraza u pjesme  kao što su: borba, bitka, kontra, otpor, sami protiv svih, do posljednjeg čovjeka, ili jesi ili nisi… što i ne čudi uzmemo li u obzir da navijači sebe često doživljavaju kao jedne od posljednjih boraca za istinski sport lišen zakulisnih igara i trendovštine. Ovisno o kulturološkim razlikama unutar skupina, različiti su i tipovi navijanja. Dva su najvažnija: engleski tip koji karakterizira glasno i fanatično skandiranje svih 90 minuta i talijanski tip sa sotto voce pjevanjem na mahove, koreografijama i  brojnim zastavama. Za koji god se tip određena navijačka skupina opredijeli, bitno je da navijanje bude srčano i sinkronizirano, da u svakom trenutku ukazuje na snagu grupe i izaziva poštovanje ostalih.

Mobilizacija navijača, koja uključuje pozive na događanja, utakmice, druženja i akcije, u današnje se vrijeme provodi većinom posredstvom društvenih mreža i službene stranice skupine, ali i plakatima. Usprkos modernim medijima komunikacije još uvijek je od velike važnosti interpersonalna komunikacija u kojoj članovi razmjenjuju informacije i mišljenja. Unutar skupine  cijene se prijedlozi i kritike. Ipak se, naposljetku,  sve aktivnosti dogovaraju u skladu s hijerarhijom grupe. Službene internetske stranice navijačkih skupina u novije vrijeme najbolje prezentiraju snagu i aktivnosti skupine. Osim obavijesti navijačima, one sadrže zbirke fotografija i videa s utakmica koje priređuju fotografi unutar skupine. Uz sve nabrojano, mnoge skupine kao kanal prema široj javnosti koriste svoje časopise, blogove, feljtone itd.

Mogli bismo zaključiti kako je danas uspješna navijačka skupina ona koja uspijeva mobilizirati svoje članove, koja ima jasno formirane i jednoglasne stavove i nedvosmisleno ih komunicira prema eksternoj javnosti koristeći se navijačkim folklorom. Uspješna je navijačka skupina ona koja se, usprkos nenaklonjenosti medija i drugih aktera, uspijeva nametnuti u društvu i posebice prema drugim skupinama.