Što danas znači biti novinarka?

Predavačica: Ana Ramljak

Mediji su, srećom ili nažalost, odraz naše stvarnosti. Oni nas informiraju, utječu na to kako vidimo svijet i oblikuju naše stavove.

Medijske redakcije u Europi već su odavno feminizirane i dobar dio profesora koji rade na fakultetima novinarstva složit će se da je novinarstvo postalo, ili postaje, ženska profesija. Među studentima novinarstva koji diplomiraju čak je 68 posto žena. U redakcijama je taj postotak i veći.

No, kad zagrebete samo malo ispod površine, slika je drugačija od one koju pričaju brojke o tome koliko žena radi u medijima.

pexels-photo-209257

Novinarke u Europskoj uniji, koja toliko govori o ljudskim i ženskim pravima, imaju 17 posto nižu plaću od svojih muških kolega koji rade isti posao! U nekim zemljama ta razlika je i veća. Također je poznatno da su žene rjeđe izvori vijesti, komentatorice i subjekti priča od muškaraca.

Na menadžerskim pozicijama u medijima samo je 30 posto žena. Na glavnim upravljačkim pozicijma tek ih je 16 posto.

Rjeđe pišu o „važnijim“ temama poput politike i gospodarstva. Njihovi se tekstovi rjeđe najavljuju na naslovnicama od tekstova njihovih muških kolega.

Prve novine pojavile su se krajem 17. stoljeća. Danas ih manje kupujemo na kiosku, a više na internetu, ali princip je, barem na papiru, ostao isti – informirati, educirati, zabaviti. Prva žena urednica nekih novina bila je Ann Franklin još 1762. godine.

Gdje smo danas, 256 godina poslije?

*Podaci Europskog instituta za rodnu ravnopravnost

Humor u javnom nastupu

Predavač: Kristijan Sedak

Tko se zadnji smije…

Publika odlično reagira na kvalitetan humor. Humor u javnom nastupu je dobar jer lako pridobiva i zadržava pažnju publike. Utječe na emocionalnu povezanost s publikom, jača osjećaj zajedništva, stvara pozitivnu atmosferu. Pamtljiv je, može olakšati pamćenje cjelokupne poruke. Potiče radost, veselje, sreću i olakšanje.

…najslađe se smije

Svi vole dobar humor, a dobar humor je originalan.  Nešto što je publika čula nekoliko puta teško može biti prezentirano na nov način i opet biti smiješno. To se ne odnosi na prepričavanje viceva, već na originalnu, najčešće anegdotalnu, šaljivost.

Šala je pogotovo dobro došla u samom uvodu govora jer uvelike olakšava pridobivanje publike.

Humor u javnom nastupu nije samo šaljiva već i škakljiva tema.  Iznimno je zahtjevno  otupiti oštricu humora ili ju usmjeriti daleko od publike. Dobar je savjet usmjeriti ju prema samom sebi. Prepričavanje vlastitih nezgoda, pogrešaka ili zabuna  tematski vezanih za govor možda je  najjednostavnije rješenje.

Najbolje je prethodno testirati šale. Ono što je smiješno govorniku, možda neće biti publici.

Koristeći se humorom, posebno je značajno iščitati povratnu informaciju i prilagoditi se signalima iz publike. Saveznici u publici su osobe koje aktivno slušaju i daju pozitivne povratne informacije govorniku.  Za govornika je važno osvijestiti koje su to osobe te osvijestiti te njihove pozitivne signale. Iznimno je važno da se ne koncentrira posebno da njih, sidri svoj pogled na njima i time zanemaruje ostatak publike. Te osobe svakako nisu namrgođeni ili ozbiljni članovi publike te u njima ne treba ni tražiti saveznike kako se  prema njima ne bi kalibrirao i prilagođavao ostatak nastupa.

Humor također lako narušava pojedine autoritete. Stoga se koristi i kao alat u političkoj komunikaciji. Lakše je humorom poentirati  u manje formalnim situacijama i prostorima.

Lako je s humorom pretjerati i pritom publiku natjerati da govornika ne može shvatiti ozbiljno.  Zbog toga posebnu pažnju valja posvetiti doziranju humora.

Za postizanje smijeha važna je iznimna kontrola glasa i neverbalne komunikacije, i naravno, ne savjetuje se pokušavati biti smiješan u javnom nastupu ako to i inače niste.

Lako je pogriješiti

Što sve treba izbjegavati?

Šale ne valja najavljivati jer gubite učinak iznenađenja, a prevelika očekivanja mogu dovesti samo do – razočaranja.

S humorom treba biti oprezan kako ne bi uvrijedio nikoga iz publike.

Humor u javnom nastupu ne smije izlaziti iz okvira: društveno prihvatljivog, situacijskog i spoznajnog okvira publike. Koristite publici poznate osobe, mjesta i događaje jer neshvaćena šala je ozbiljan problem u javnom nastupu.

Ironija i sarkazam posebne su vrste humora i iziskuju posebne vještine kao i dubinsko poznavanje teme. Također, iziskuju i posebnu razinu razumijevanja i pronicljivosti publike. Dakle, izbjegavajte:  ironiju, sarkazam, crni humor. Od tema treba izbjegavati religiju, politiku i slične teme koje svi shvaćaju osobno  i mogu ih lako uvrijediti.

Česta zamka

Nemojte unaprijed očekivati smijeh publike ili ga stankama u govoru mamiti. A kad dobijete smijeh i pljesak, uživajte u njemu i nemojte ga prekidati prerano. Dozvolite i publici da u tome uživa.

Za kraj… odličan primjer inteligentnog, odmjerenog, toplog humora su nastupi glazbenika Miroslava Škore.

„Ako je zadatak govora prikriti misli, tada je humor dekolte tog prekrivača.“ – Pierre Daninos, francuski pisac

 

 

 

 

Glumačke tehnike u svakodnevnom životu

Predavač: Paško Vukasović, mag. art.

Glumac u kazalištu ili glumac na filmu komunicira sa svojim partnerima u zadanim situacijama te indirektno komunicira s publikom u kazalištu ili čak publikom u kino dvorani. Zadatak mu je istinito reagirati u izmišljenim okolnostima. Kako bi reagirao istinito, glumac treba prije svega reagirati organski i biti svjestan svoga tijela u prostoru. Upravo u ovom trenutku vučemo paralelu sa svakodnevnim životom i vidimo potrebu za bazičnim glumačkim tehnikama i vještinama kod svakog pojedinca.

Ukoliko želimo postići visoku razinu osobne svjesnosti, dopustiti sebi da osjetimo tremu, ali da mi upravljamo njome, a ne ona nama, utoliko će nam bazične glumačke tehnike pomoći da se sami nadograđujemo i kontroliramo. Nije li naš govor za vrijeme obiteljskog ručka javni nastup pred troje, četvero ili više ljudi? Ne stvaramo li u razgovoru s blagajnicom zapravo scenu koja bi mogla biti snimljena kamerom i umontirana u dugometražni igrani film? Svakodnevne životne situacije možemo percipirati i na ovakav način i koristiti ih kako bismo preko njih povećali dozu svoje svjesnosti, poboljšali svoj govornički aparat ili ispitali širi raspon svojih organskih gesti. Na taj način ćemo zapravo vrlo vješto svoje svakodnevne situacije iskoristiti kao poligon za svoj trening i pripremiti se za trenutak kada ćemo biti primorani na  „još veći“ javni nastup. Međutim, da biste uopće mogli i znali na čemu trebate raditi i kako koristiti i nadograđivati svoju glumačku ličnost potrebno je da Vas profesionalna osoba upozna i usmjeri u glumačke tehnike i alate koje možete koristiti svakog trenutka u svakodnevnom životu.

 

Politička komunikacija 2.0

Predavač: Kristijan Sedak

Briefing o stanju nacijice

Komunikacija je najvažniji dio svake kampanje, bez obzira na to sukobljavaju li se političari kao oponenti, radi li se o internoj stranačkoj komunikaciji, ili se političari obraćaju medijima, a mediji publici. Svaka je politička kampanja umijeće novog modela kojim se pristupa biraču, ali i način kako se odgaja javnost, a time i pojedinac. Političke kampanje odraz su političke kulture svojeg doba.

Što političari uopće govore?

Svjedoci smo velikih promjena komunikacijskih paradigmi. Mijenjaju se cijeli modeli političke komunikacije. Forma i način iznošenja određenih stavova mnogo su bitniji od samog sadržaja ili legitimiteta političara.

Najteža stvar svake političke kampanje jest pobijediti bez da uvjerite svoje birače kako toga niste vrijedni, tvrdi poznati američki političar i diplomat  Adlai E. Stevenson. Ako pogledamo nedavne izbore u većim državama, pa tako i najveće pobornice rastrošnih iznosa na političke kampanje – Sjedinjene Američke Države, istina je manje važna kategorija. U Hrvatskoj publika ne inzistira na istini, niti ju očekuje, a rijetko ju i nagrađuje. Hrvatski odgovor na prozivanje za nemoral je upiranje prstom u nepodopštine suprotne strane. To pokazuje svu nemoć i neimaštinu boljeg sadržaja za ponudu biračima. Na taj se način još više narušava ugled pojedinih političara, ali i politike općenito.

Razinu političke kulture procjenjuje publika kroz razinu komunikacije političkih lidera, najčešće lidera velikih političkih stranaka. Kroz komunikaciju političara publika prosuđuje i samu osobu političara, njegov karakter, ali i stranku koju predstavlja. A često je taj karakter jači od svih treninga javnog nastupa. Ispliva na površinu. Razina osobne kulture i komunikacijskih vještina ulaze i u komunikacijski diskurs kampanje čime se oblikuje novi model političke kulture neke države i njenog cjelokupnog biračkog tijela.

Komunikacijske vještine najvažniji su alat upravljanja političkim procesima. Ključne su i za stvaranje i održavanje imidža pojedinih političara, ali i stranaka i kampanja. Vještine javnog nastupa i pregovaračke vještine osiguravaju većinu u pojedinim političkim i stranačkim tijelima, ali i u saboru i  vladi.

Komunikacijski proces političke kampanje teče rijekom punom brzaca

Političke kampanje samo su jedna od vrsta kampanja u odnosima s javnošću. Cilj je svake kampanje u što manje vremena „ugurati“ što više događaja. Tako će se povećati vidljivost određenog političara, dobit će se na prepoznatljivosti, ali i na određenoj transparentnosti. Međutim, dobar dio političke komunikacije i dalje se odvija na interpersonalnoj razini, daleko od očiju javnosti, a često i netransparentno pa su birači skeptični prema rezultatima takve vrste komunikacija i dogovora.

Svaka velika politička kampanja piše nova pravila – tvrdi John Podhoretz, poznati američki pisac i kolumnist – te pronalazi nov način do pobjede, što pred komunikacijske stručnjake stavlja izazov za vječnom utrkom s vlastitom kreativnošću i proteklim rezultatima.

Ipak, svaka se politička kampanja sastoji od strategije podijeljene u četiri faze. Prva je faza kvalitetna analiza političkog i općeg stanja, analiza kandidata, protukandidata, njihovih programa te vlastite političke opcije. Najjednostavniji alati za ovaj ozbiljan posao su rezultati proteklih izbora na pojedinim biračkim područjima te rezultati ispitivanja javnog mnijenja. Online alati su puno jednostavniji, a daju uvid u mnogo više potrebnih informacija.

Druga je faza priprema komunikacije, vizualnog i općeg identiteta, definiranje željenog imidža kandidata i stranke te planiranje pojedinih koraka.

Treća faza jest sama komunikacija, odnosno plan razvoja kampanje koji sam po sebi nije fiksan, nego je kampanja tim uspješnija što se plan brže i jednostavnijemože prilagoditi novonastalim situacijama.

Četvrta faza strateškog pristupa je evaluacija gdje se pomoću unaprijed predviđene metrike  vrednuje svaki pojedini korišteni alat. Ova, posljednja faza, je i najvažnija za buduće kampanje kako se ne bi upadalo u iste zamke, kako bi se uvidjelo na koji način doprijeti do birača te kako je reagirala pojedina ciljana javnost.

Unutar svake kampanje bitna je i interna komunikacija jer se njome simpatizeri i članovi uključuju u sve procese, ali i pridobivaju za zajednički cilj. Taj se, najčešće veliki, broj volonterski angažiranih pojedinaca informira o slijedu kampanje, a oni očekuju redovno nove informacije. Dalek je put pred hrvatskim strankama koje interno samo jednosmjerno informiraju, a ne koriste mogućnosti obostrane komunikacije.

Koliki je utjecaj medija u političkoj kampanji?

Informacije treba prenijeti i medijima. U novije vrijeme, pogotovo velike stranke, pučke stranke koje se obraćaju svim slojevima birača ne smiju si dozvoliti zanemarivanje bilo kojeg segmenta ili pojedinog kanala komunikacije. Iako su plakati vjerojatno najstariji oblik vizualne političke komunikacije, neizostavni su. Tako je i s tiskanim i elektroničkim medijima čiji primat preuzimaju digitalni mediji i društvene mreže. Ovi posljednji imaju olakšanu dvosmjernu komunikaciju, ali prije svega i točno mjerljiv doseg.

Moderne, personalizirane kampanje za posljedicu imaju zanemarivanje političkog sadržaja i  stvarnih problema birača,  a u prvi plan stavljaju kandidata, njegovu osobnost i uglancani imidž.

Najvažnije u pridobivanju glasova kada su u pitanju mediji jest učestalost, odnosno ponavljanje. „Bombardiranje“ ciljne javnosti u posljednjim tjednima povećava vidljivost, ali i pamtljivost pojedine političke poruke.

Utjecaj medija ipak je relativno malen na izbornu odluku, kako tvrdi američki sociolog Paul Lazerfeld. Puno više utječu osobna vjerovanja te izravni kontakt pojedinca, odnosno birača s poznatom, dobro informiranom osobom od povjerenja. Stoga velike stranke inzistiraju na sustavnom pridobivanju, edukaciji, motivaciji i monitoringu volontera, te na kampanjama od vrata do vrata.

Možda će se buduća politička arena prebaciti isključivo u online prostor društvenih mreža. Možda budući trendovi neće svi dolaziti iz Sjedinjenih Američkih Država.

Budućnost političke komunikacije i onako ovisi o budućnosti politike i medija.

Politička će komunikacija zasigurno dobivati na važnosti i napredovati, a tomu doprinosi i sve veći broj vrhunskih škola koje stvaraju političke vođe.

Svaka politička kampanja i razina političke kulture odraz su svoga doba i nacije u kojoj su nastale.

 

 

 

 

 

Poslovna i emocionalna inteligencija

Predavač: Dario Antić

Jeste li možda na svojem radnom mjestu doživjeli jednu od sljedećih situacija:

  • Netko preuzima zasluge za Vašu ideju ili bilo koji oblik unaprjeđenja posla/poslovnog procesa koji obavljate?
  • Kolega Vam upada u riječ i preuzima na sebe rješavanje Vašeg zadataka jer očito smatra kako ga on može bolje obaviti, čime Vam pokazuje kako Vi niste dovoljno kompetentni za obavljanje istog?
  • Kolega ne želi s Vama riješiti konfliktnu situaciju, nego se povlači i cijeli dan izbjegava komunikaciju?
  • Vaš šef ili voditelj odjela ne prepoznaje Vaš rad i zalaganje i ne zauzima se za ljude koje vodi te prilikom problema koje imate s drugim ljudima (druga firma, drugi odjel…) ne uključuje se u rješavanju tih problema nego ste prepušteni sami sebi?
  • Sve što radite nije dovoljno dobro?
  • Nepravedna raspodjela zadataka i poslova unutar tima (primjerice: neprepoznavanje komparativnih prednosti i nedostataka članova tima u obavljanju određenih zadataka…)?
  • S nekim kolegama Vam je teško surađivati jer su naprosto „teški“?
  • Nemogućnost nošenja s kriznim situacijama gdje voditelj tima/šef prenosi stres na članove tima, umjesto da podiže produktivnost (ne pronalazi najbolji modus za rješavanje stresne situacije, nego je još više potencira zbog straha za gubitak svog radnog mjesta)?
  • Neprofesionalno ponašanje voditelja tima kroz naglašavanje privatnih problema, životnih stavova, viđenja koji u drugi plan stavljaju prirodu posla i nevažni su za kontekst posla te konstantno isticanje sebe negativno utječu na cijeli tim?
  • Nejasna vizija direktora, voditelja tima ili uprave tvrtke gdje se zaposlenike motivira obećanjem o budućem napredovanju, ali se istovremeno ta pozicija obećava različitim osobama?
  • Poricanje doprinosa članova tima zajedničkom projektu i uspješnosti tvrtke, te gledanje na zaposlenike kao na sredstvo koje je zamjenjivo, a ne kao na goodwill koji će osigurati dugoročan rast i reputaciju?
  • „Možete sanjati, stvarati, dizajnirati i graditi najljepše mjesto na svijetu, ali za ostvarenje toga sna bit će vam potrebni ljudi”. Walt Disney

Jako ste sretan zaposlenik ako vam se dogodio samo jedan slučaj od gore navedenih.

Kako se nositi sa svim ovim teškim situacijama koje se mogu dogoditi svakome?

Postanite emocionalno kompetentni i naučite primjenjive koncepte emocionalne inteligencije. Emocionalna inteligencija prema Danielu Golemanus sastoji se od pet sastavnica: prepoznavanje vlastitih emocija, upravljanje vlastitim emocijama, samomotiviranje, prepoznavanje emocija kod drugih te ophođenja s drugima.

Čuvajte sebe i svoje psihičko i fizičko zdravlje. Nitko Vam neće pomoći, osim Vas samih.

Kako pripremiti novogodišnju zdravicu?

Predavač: Kristijan Sedak

Zdravica je lijep i prastar običaj kojim najčešće domaćin ili slavljenik goste pozdravi prigodnim svečanim riječima i iskaže neke uzajamne želje. Zdravicu započinjemo preusmjeravanjem pažnje publike na govornika, odnosno sebe. Iako je filmski, pravila lijepog ponašanja nalažu da to ne činimo zvonkim udarcima pribora za jelo o čašu. Nazdravlja se isključivo vinom, pjenušcem ili sličnim. Nikako se ne nazdravlja toplim napitcima u šalicama.

U poslovnom okruženju ili u slučaju velikih okupljanja uputno je ne kucati čaše, već ih samo uzdignuti  uz obavezan kontakt očima.

Novogodišnja zdravica savršena je prilika za iskazati zahvalnost, kratki pregled minule godine i pogled u zajedničku budućnost. Prava je umjetnost to učiniti tako da se svaki član publike pronađe u upućenoj poruci.

Odlične zdravice su pozitivne, osobne, srdačne, zabavne i kratke.

Nekoliko napomena:

Ne namećite se zdravicom ako niste domaćin ili od njega zamoljeni održati ju.

Pripremite se unaprijed – vizualizirajte i osvijestite nastup, svoju publiku i njene želje, pripremite poruke, uvježbajte pred ogledalom ili ukućanima.

Prije zdravice provjerite imaju li svi pune čaše.

Ne čitajte. Želite da publika vjeruje Vašim riječima.

Budite oprezni s humorom.

Velikom količinom pridjeva nećete postići „težinu riječi“.

Ne zaboravite zahvaliti domaćinu.

Zdravica nije prilika za političko prepucavanje s publikom.

Vinsku čašu prilikom kucanja valja držati što niže i pod laganim nagibom kako bi zvuk bio što ljepši.

Kucanjem vrhovima čaša veća je mogućnost njihova pucanja.

I najvažnije… ne zaboravite se smijati.

Živjeli!

Poruka – To sam ja

Predavač: Vedran Sorić

Prodaja je krvotok, srce i duša biznisa. Činjenice govore, ali emocije prodaju (kupuju)! Uspješni prodavač pobuđuje emocije radosti i veselja – dobre vibracije. Što su brojke, prodaja i profit bez lojalnog kupca? Malo prodavača svjesno koristi moć osobnog prodajnog brenda u prodajnom procesu. Sposobnost implementiranja osobnog prodajnog branda u svakodnevni, zahtjevni i stresni poslovni život nit je vodilja za kreiranje uspješne i održive karijere u profesionalnoj B2B prodaji. Vjerujem da će kupci u narednim godinama radije biti tretirani kao obitelj nego kao kraljevi. „Emotivna matematika”, često ubačena kroz kvalitetan profesionalan osobni brand bit će najbolja oklada za prodajni uspjeh – najsigurniji način zadržavanja kupca „za cijeli život”. Kupac kupuje radi mene! Kreiranje osobnog brenda proizlazi iz svih oblika profesionalne, organizirane komunikacije pojedinca u svim područjima društva. Glavni je cilj uspješno pozicionirati pojedinca, a kroz to i kompaniju za koju radi u percepciji okoline. Kapitalizam modernog doba, okružen negativnim ispadima globalizacije, treba fleksibilne ljude koji moraju stalno iznova promicati, afirmirati i pozicionirati sebe. Današnje je poslovno okruženje „brutalno”, a prodavač ga treba kontrolirati kako bi bio uspješan. Kontroliranjem poslovnog okruženja ne funkcionira na tuđem, već na svom terenu te mu to omogućuje nadzor nad vremenom i prostorom u kojem djeluje. Izgradite svoj poslovni imidž što ujedno predstavlja percepciju drugih o vama. Pravi poslovni imidž je onaj koji kaže da smo prilagodljivi, pristupačni, sposobni, uvjereni, kreativni, iskusni, profesionalni, uspješni, pošteni, inteligentni, organizirani, snalažljivi, iskreni, razumljivi, svjesni, napredni, moderni… Ako sebe ne doživljavamo kao hodajuću govornu poruku, nedostaje nam najbitnije – profesionalna prodajna komunikacija.

 

Prvi dojam iz verbalne perspektive ili kako započeti javni govor

Predavačica: Tena Žganec 

Jeste li ikada željno krenuli gledati film, ali ste zaspali prije nego što se radnja počela „zahuktavati“? Ili, recimo, već nakon prvih nekoliko pročitanih stranica odlučili ste vratiti knjigu natrag u knjižnicu? Jeste li ikada promijenili program već na početku emitiranja neke emisije?

Važnost prvoga dojma ne treba posebno predstavljati – da su prvi kadrovi filma, prve stranice knjige ili prvi dijelovi emisije bili zanimljiviji, vjerojatno bi Vašu pozornost zadržali do kraja. Isto vrijedi i za javni govor. Ako tema govora sama po sebi nije jako zanimljiva, velika je vjerojatnost da će publika misliti: „Pa što?“, „Koga briga?“ – nije realno očekivati da će publika uvijek biti zainteresirana, koncentrirana i motivirana slušati govor. Upravo je zato uloga samoga govornika svoju publiku na početku potaknuti na slušanje. A kako? Evo nekoliko savjeta.

Na samome početku govornik svoju publiku mora pozdraviti i taj pozdrav prilagoditi dobu dana te prigodi u kojoj govori. Na početku je poželjno i predstaviti se imenom, prezimenom i statusom/ulogom, s obzirom na to da govornik zastupa samoga sebe i stoji iza vlastitih riječi. Prije nego što se krene na sam sadržaj govora, svakako je važno osloviti svoju publiku kako bi ona znala da im se govornik obraća osobno. Oslovljava se hijerarhijski i najprije suprotni spol, a u osobito formalnim prigodama po protokolarnom redoslijedu imenovanja.

Nakon što se predstavio te svoju publiku pozdravio i oslovio, govornik mora zainteresirati slušatelje. Provjereni je savjet stvaranja zanimanja za temu spomenuti na koji je način sam govornik povezan s tom temom, zašto ga okupira, zašto je odlučio govoriti baš o tome, a potom naglasiti i kako je s temom povezana publika te zašto bi im morala biti važna. Govornik to može učiniti pričanjem kratke anegdote koja ga je potakla na razmišljanje o toj temi, može publici postaviti retoričko pitanje, može izreći neke zapanjujuće podatke ili oprečna mišljenja vezana uz temu, a može izreći i prigodni citat neke osobe koja se temom već bavila.

Na primjer, studentica koja je pred svojim mlađim kolegama govorila o stručnome osposobljavanju predstavila se kao budući dio tržišta rada, jedan mali dio u brojci od 35 000 radnika ispod 30 godina starosti. Malo će veći dio u toj brojci za samo nekoliko godina činiti svi oni zajedno jer tržište rada čeka i samu publiku. Nastavila je s retoričkim pitanjem zanima li publiku kakva su iskustva sa zapošljavanjem imali mladi koji su se već našli u toj fazi. Potom je kratko iznijela rezultate istraživanja mišljenja mladih koji su prošli stručno osposobljavanje te definirala svoje mišljenje.

Nakon stvaranja zanimanja za temu i najave same teme, dobro je vrlo kratko najaviti sadržaj govora kako bi publika znala što je očekuje te tako lakše pratila govor. Na primjer, nakon što je studentica koja je govorila o stručnom osposobljavanju izrekla svoje mišljenje o temi, navela je da će u govoru nastojati argumentirati svoje mišljenje s dva stajališta te ponuditi valjane potkrepe. Nakon toga slijedi središnji dio govora.

I za kraj – vrijeme. U govoru je izuzetno važno držati se propisanog vremena pa unatoč neupitnoj važnosti uvoda u kompoziciji govora, on vremenski može zauzimati tek oko 10% njegovog ukupnog trajanja.

Neka Vam je što zanimljivijih i kreativnijih Vaših početnih 10%!

 

Otresite se treme

Predavačice: Ivana Mrgan, prof. psih., i Ana Miletić, dipl. psih.

Nelagoda ili tjeskoba prije izlaganja pred publikom jedan su od najčešćih strahova. U manjem ili većem obimu svima je poznata nuspojava straha da se od elokventnog i pripremljenog govornika ne pretvorimo u nekoherentnu amorfnu masu. U manjoj ili većoj mjeri tremu doživljavaju mnogi sportaši prije natjecanja, pjevači prije koncerta, glumci prije izvedbe i, naravno, studenti prilikom održavanja seminara ili prilikom postavljanja pitanja tijekom predavanja ili vježbi. Veliki dio tog straha proizlazi iz ideje da ćemo se osramotiti ili doživjeti kritike, a u najgorem scenariju kombinaciju. Navedeni scenarij ima nekoliko faza, a prije samog izlaganja uglavnom je sljedeći…

Ako niste preplavljeni tjeskobom večer prije, tijekom jutra javljaju se različite manifestacije – drhtanje glasa pri ponavljanju, suhoća grla i usta, znojenje, crvenilo lica ili vrata, lupanje srca, ubrzano disanje, osjećaj „knedle u grlu“ i sl. Fokus na znakove nelagode uglavnom ih pojača do razine da se ne možete usmjeriti ni na što drugo doli na misli o nadolazećoj katastrofi – Vas u blokirajućoj tišini pred publikom koja očekuje da progovorite. U toj se fazi pokušavate spasiti raznim trikovima poput stiskanja olovke ili papira, osloncem na govornicu ili katedru, ritmičkim hodanjem ili kojim drugim ritualom za koji se nadate da će pomoći. Ideja da morate kompenzirati svoju tjeskobu dovodi Vas dalje u tom stanju do zaključka kako svi vide da ste tjeskobni, da se iščuđavaju te da je pitanje vremena kad će popustiti Vaša kontrola i da ćete zablokirati ili jednostavno izaći iz prostorije.

Na sreću, ovaj scenarij je samo jedan od mogućih, a u našoj glavi je često preuveličana njegova vjerojatnost i intenzitet. Postoje određeni preventivni koraci i tehnike koje mogu pomoći u svladavanju treme. Tako se prije izlaganja možete unaprijed raspitati kakva je prostorija u kojoj ćete izlagati i kakva je tehnička opremljenost prostora. Svakako je poželjno pred prijateljima ili obitelji izložiti svoju temu prije samog izlaganja. Preporučljivo je da se snimite i pri tome se ponašate kao da se nalazite u stvarnoj situaciji izlaganja. U tom slučaju svakako iskoristite povratne informacije publike o kvaliteti glasa, skraćivanju, manirizmima, držanju tijela i gestikuliranju te svakako izlaganje ponovite i nekoliko puta uz preporučene korekcije. Možete osmisliti neku „udicu“ za početak izlaganja, poput zanimljive statistike, anegdote ili problemskog pitanja. Za kritične momente tijekom izlaganja unaprijed smislite frazu, rečenicu za povezivanje ili unaprijed razmislite o pitanjima koje Vam publika može postaviti.

Za vrijeme izlaganja usmjerite se na sadržaj onoga što govorite, a ne na to kako govorite, kako se trenutno osjećate ili kako percipirate da Vas netko procjenjuje. U slučaju da osjetite lupanje srca ili suhoću grla prilikom govora, usmjerite se na događanja izvan, a ne unutar Vas – pronađite sve zelene objekte u prostoriji, prebrojite sve ptice na drveću koje vidite kroz prozor, obratite pozornost na sve koji nose šal i slično. Trudite se govoriti jasno i glasno te koristiti stanke i naglašavanje važnih riječi. Prisjetite se da publika želi da Vi uspijete te da suosjeća s Vama – i oni će kroz neko vrijeme biti u Vašoj ulozi i prezentirati. Bez obzira na to koliko ste se dobro pripremili – prihvatite neočekivano. Možda ćete zaboraviti neku riječ, a može biti i tehničkih problema. Sve je to čar javnih izlaganja i Vaša publika to također očekuje. Uživajte u izlaganju!

 

Ja, glumac

Predavač: Paško Vukasović, mag. art.

Komunikacijske vještine od iznimnog su značaja u suvremenom društvu. Svaki čovjek uz kvalitetan, raznolik i stručan program predavanja i vježbi može unaprijediti svoje govorničke sposobnosti. Susret s glumačkim vještinama može znatno pomoći unaprjeđenju kvalitete javnog nastupa svakog pojedinca.

Glumac sa scene komunicira, odnosno možemo reći da ima svojevrstan javni nastup za koji je dobro pripremljen (naučen tekst i mizanscen). Njegova je obaveza, ali i dužnost, znati kome se obraća, zašto baš to govori, koji su ciljevi njegova govora, koji su načini komuniciranja s kolegama na sceni ili auditorijem. Svjesnost svojega govorno-fizičkog bivanja u prostoru javnog nastupa fundamentalni je preduvjet za bilo koju vrstu daljnje nadogradnje svakog pojedinca. Dobar glumac (govornik) je onaj koji neprestano usavršava svoje talente na području javnog nastupa, ali se isto tako suočava i radi na svojim profesionalnim manama i nedostacima. Dobar govornik (glumac) je onaj koji uspije uvjeriti one kojima se obraća da prihvate njegova stajališta i njegova razmišljanja i, na kraju krajeva, da dijele njegovu emociju i strast. Nevjerojatna je bliskost osjećajnog iskustva glumca na sceni i osobe  koja se susreće s iskustvom javnog nastupa. Najveći hrvatski kazališni teoretičar dr. Branko Gavella istaknuo je važnost mitspiela, odnosno suigre i suosjećanja između publike i glumca na sceni. Kako onda ne prepoznati važnost glumačkih tehnika u bilo kojoj vrsti javnog nastupa? Zar nije Marko Antonije (lik u Shakespearovoj drami Julije Cezar) izvrstan govornik koji svojim maestralnim političkim govorom pridobiva sugrađane na svoju stranu? U našem je kontekstu izvrstan glumac zapravo izvrstan govornik koji vješto koristi sve govorničko-glumačke alate u svrhu ostvarenja cilja.

Znati upravljati pauzom kao govorničkim oružjem, imati tremu, ali upravljati njome, a ne da ona upravlja nama, koristiti cijelo tijelo kao instrument svojeg govora, samo su neka od znanja koja dobar govornik treba znati vješto koristiti u bilo kojoj vrsti javnog nastupa. Glumačka svijest, odnosno glumački pristup, dopušta veliki prostor za razvoj vlastite kreativnosti koja poštuje konkretne zadatosti. Koliko god navedena tvrdnja djelovala kontradiktornom, moguća je i izuzetno bitna jer pomaže u stvaranju pojedinca koji se svojim komunikacijskim, odnosno govorničkim vještinama i kreativnošću izdvaja od ostalih, a baš bi to trebao biti cilj kojem stremimo.